Waiata 77

1 Ki te tino kaiwhakatangi, ki a Ierutunu. He himene na Ahapa. Ki te Atua toku reo, e karanga nei ahau, ki te Atua toku reo, a tera e tahuri mai tona taringa ki ahau.

Načelniku godbe, naslednikov Idutunskih; psalm Asafov. Glas moj gre do Boga, ko zavpijem; glas moj do Boga, da nagne uho k meni.

2 I rapu ahau ki te Ariki i te ra o toku pouri: maro tonu toku ringa i te po, kihai ano i pepeke; kihai toku wairua i pai kia whakamarietia.

Ob času stiske svoje iščem Gospoda; roka moja je ponoči polita neprestano, duša moja se brani pripustiti tolažbo.

3 E mahara ana ahau ki te Atua, a e pouri ana: kei te whakaaroaro, a ngaro iho toku wairua. (Hera)

Spominjam se Boga, ko trepetam in stokam; premišljam, ko duh moj omaguje presilno.

4 E puritia ana e koe oku kanohi kia mataara tonu; he pouri ahau, te ahei te korero.

Ko mi ne daš zatisniti očî, zbegan sem, tako da povedati ne morem.

5 Ka hoki oku whakaaro ki nga ra onamata, ki nga tau o tua iho.

Čase premišljujem starodavne, prejšnjih vekov leta.

6 E whakamahara ana ahau ki taku waiata i te po, e korerorero ana ki toku ngakau e rapurapu ana toku wairua.

Spominjam se godbe svoje ponočnje; v srci svojem premišljam, in duh moj preiskuje govoreč:

7 Tera ranei te Ariki e panga tonu ake ake? A heoi ano ranei ana manakohanga mai?

Ali bi vekomaj zametal Gospod; ali ne bode dalje dobrovoljen?

8 Kua kahore ranei tana mahi tohu mo ake tonu atu? Kua whati ranei tana kupu a ake ake?

Ali bi vekomaj opešala milost njegova; konec bilo govora od roda do roda?

9 Kua wareware ranei te Atua ki te atawhai? Kua riri ranei ia, a tutakina atu ana e ia tona aroha? (Hera)

Ali bi bil pozabil Bog mogočni deliti milost; ali bi zapiral v jezi usmiljenje svoje?

10 Na ka mea ahau, Ko toku ngoikore tenei: otira ka mahara ahau ki nga tau o te ringa matau o te Runga Rawa.

Slednjič pravim: To me slabi, ko se je izpremenila Najvišjega desnica.

11 Ka mahara ahau ki nga mahi a Ihowa; ae ra, ka mahara ahau ki au mea whakamiharo o tua iho.

Spominjal so bodem dejanj Gospodovih; dà, spominjal se bodem od starodavnosti vseh čudežev tvojih.

12 Ka whakaaro hoki ahau ki au meatanga katoa, ka purakau ki au mahi.

In premišljal bodem vsakatero délo tvoje; o dejanjih tvojih bodem pripovedoval:

13 E te Atua, kei te wahi tapu tou ara: ko wai te atua nui hei rite ki te Atua?

O Bog, v svetosti je steza tvoja, kdo je Bog mogočni kakor Bog?

14 Ko koe te Atua e mahi nei i nga mea whakamiharo: kua whakapuakina e koe tou kaha i waenganui o nga iwi.

Ti, o Bog mogočni, čudoviti, pokazal si moč svojo na narodih.

15 Hokona ana e tou ringa tau iwi, nga tama a Hakopa raua ko Hohepa. (Hera)

Rešil si z roko ljudstvo svoje, sinove Jakobove, tudi Jožefa.

16 I kite nga wai i a koe, e te Atua i kite nga wai i a koe, mataku ana: i oho ano nga rire.

Videle so te vode, Bog, videle so te vode in se tresle, dà, potresla so se brezna.

17 Ringihia ana he wai e nga kapua, puaki ana te haruru o nga rangi: rererere ana au pere.

Izlili so oblaki vode, glas so zagnali gornji oblaki; priletele so tudi pušice tvoje.

18 I roto i te awhiowhio te haruru o tau whatitiri: marama noa te ao i nga uira; wiri ana te whenua, oioi ana.

Bobnel je grom tvoj v tistem krogu, razsvetljali so bliski vesoljni svet; potresla se je zemlja in trepetala.

19 I te moana tou ara, i nga wai nui tou huarahi, e kore ano e kitea ou takahanga.

Skozi morje pot tvoja, in steza tvoja skozi prostorne vode, kjer sledovi tvoji niso znani,

20 He mea arahi e koe tau iwi ano he kahui, ara e te ringa o Mohi raua ko Arona.

Vodil si kakor čedo ljudstvo svoje, po Mojzu in Aronu.