< Waiata 139 >

1 Ki te tino kaiwhakatangi. He Himene na Rawiri. E Ihowa, kua tirotirohia ahau e koe, kua mohiotia ano e koe.
Al maestro de coro. Salmo de David. Yahvé, Tú me penetras y me conoces.
2 E matau ana koe ki toku nohoanga iho, ki toku whakatikanga ake; e mohio ana koe ki oku whakaaro i tawhiti.
Sabes cuando me siento y cuando me levanto; de lejos disciernes mis pensamientos.
3 E kitea putia ana e koe toku ara me toku takotoranga iho; e matatau ana hoki koe ki oku ara katoa.
Si ando y si descanso Tú lo percibes, y todos mis caminos te son familiares.
4 Kahore rawa hoki he kupu i toku arero, i toe i a koe te mohio, e Ihowa.
No está todavía en mi lengua la palabra, y Tú, Yahvé, ya la sabes toda.
5 Kua hanga a muri, a mua, oku e koe: kua pa ano tou ringa ki ahau.
Tú me rodeas por detrás y por delante, y pones tu mano sobre mí.
6 He mea whakamiharo rawa, kei tawhiti atu hoki i ahau, tenei matauranga: kei runga noa atu, e kore e taea e ahau.
Maravillosa sobremanera es para mí tal ciencia, demasiado sublime, superior a mi alcance.
7 Me haere ahau ki hea i tou wairua? Me oma ranei ahau ki hea i tou aroaro?
¿Adónde iré que me sustraiga a tu espíritu, adónde huiré de tu rostro?
8 Ki te kake ahau ki te rangi, kei reira koe: ki te wharikitia e ahau toku moenga i roto i te reinga, kei reira ano koe. (Sheol h7585)
Si subiere al cielo, allí estás Tú; si bajare al abismo, Tú estás presente. (Sheol h7585)
9 Ki te tango ahau ki nga pakau o te ata, a ka noho ki nga topito o te moana;
Si tomare las alas de la aurora, y me posare en el extremo del mar,
10 Kei reira ano tou ringa hei arahi i ahau, tou matau hei pupuru i ahau.
también allí me conducirá tu mano, y me tendrá asido tu diestra.
11 Ki te mea ahau, He pono, tera ahau e hipokina e te pouri, a ko te marama i tetahi taha oku, i tetahi taha, ka meinga he po;
Si dijera: “Al menos las tinieblas me esconderán”, y a modo de luz me envolviese la noche.
12 Ahakoa te pouri kahore e huna mai i a koe, engari ka marama te po ano ko te ao: ki a koe rite tahi te pouri me te marama.
las mismas tinieblas no serían oscuras para Ti, y la noche resplandecería como el día, la oscuridad como la luz.
13 I a koe hoki oku whatumanawa: nau hoki ahau i hipoki i roto i te kopu o toku whaea.
Tú formaste mis entrañas; me tejiste en el seno de mi madre.
14 Ka whakawhetai ahau ki a koe; he mea whakawehi, he mea whakamiharo toku hanganga; he mahi whakamiharo au mahi, mohio rawa ano toku wairua ki tena.
Te alabo porque te has mostrado maravilloso, porque tus obras son admirables; largamente conoces mi alma,
15 Kihai i huna oku wahi i a koe, i ahau e hanga ngarotia ana, e ata whakairohia ana i nga wahi hohonu rawa o te whenua.
y mi cuerpo no se te ocultaba, aunque lo plasmabas en la oscuridad, tejiéndolo bajo la tierra.
16 I kite ou kanohi i ahau, kahore ano kia ahua noa: i tuhituhia katoatia ano hoki oku wahi ki tau pukapuka, i nga rangi i whakaahua ai, i te mea kahore ano tetahi i oti noa.
Tus ojos veían ya mis actos, y todos están escritos en tu libro; los días (míos) estaban determinados antes de que ninguno de ellos fuese.
17 Kia pehea mai hoki te matenui o ou whakaaro ki ahau, e te Atua; koia ano te ranea, ina huihuia!
Oh Dios ¡cuán difíciles de comprender tus designios! ¡Cuán ingente es su número!
18 Ki te taua e ahau, maha atu i te onepu: ka oho ake ahau, kei a koe tonu ahau.
Si quisiera contarlos, son más que las arenas; si llegara al fin, mi duración sería como la tuya.
19 He pono ka patua e koe, e te Atua, te tangata kino: mawehe koia atu i ahau, e nga tangata toto.
¡Oh, si quitaras la vida, oh Dios, al impío, y se apartasen de mí los hombres perversos!
20 He kino hoki a ratou kupu mou: e whakahua noa ana ou hoariri i tou ingoa.
Porque con disimulo se rebelan contra Ti; siendo tus enemigos, asumen tu Nombre en vano.
21 Kahore ianei ahau, e Ihowa, e kino ki te hunga e kino ana ki a koe? e whakarihariha hoki ki te hunga e whakatika ana ki a koe?
¿Acaso no debo odiar, Yahvé, a los que te odian, y aborrecer a los que contra Ti se enaltecen?
22 He tino kino taku kino ki a ratou: waiho iho ratou e ahau hei hoariri moku.
Los odio con odio total; se han hecho mis propios enemigos.
23 Tirohia iho ahau, e te Atua, kia matau hoki koe ki toku ngakau: whakamatautauria ahau, kia matau hoki koe ki oku whakaaro:
Escudríñame, oh Dios, y explora mi corazón, examíname y observa mi intimidad;
24 Kia kite mehemea kei ahau tetahi ara o te kino, ka arahi ai i ahau i te ara pumau.
mira si ando por el falso camino, y condúceme por la senda antigua.

< Waiata 139 >