< Waiata 104 >

1 Whakapaingia a Ihowa, e toku wairua. E Ihowa, e toku Atua, he nui rawa koe; he honore, he kororia ou kakahu.
Blagoslavljaj Gospoda, oh moja duša. Oh Gospod, moj Bog, ti si tako velik, oblečen si s častjo in veličanstvom.
2 E roropi nei i te marama ki a koe ano he kakahu, e hora nei i nga rangi ano he kakahu tauarai.
Ki se pokrivaš s svetlobo kakor z obleko, ki razteguješ nebo kakor zaveso.
3 E whakanoho nei i nga kurupae o ona ruma ki nga wai: e mea nei i nga kapua hei hariata mona: e haere nei i runga i nga pakau o te hau.
Ki polagaš bruna svojih sob v vodah, ki delaš oblake [za] svoj bojni voz, ki hodiš na perutih vetra.
4 E mea nei i nga hau hei karere mana, i te mura ahi hei kaimahi mana.
Ki svoje angele delaš za duhove, svoje služabnike za goreč ogenj.
5 Nana nei i whakatu te whenua ki runga ki ona turanga, kei nekenekehia ake ake.
Ki polagaš temelje zemlji, da na veke ne bo odstranjena.
6 Nau ano i hipoki ki te rire hei kakahu: tu ana nga wai i runga i nga maunga.
Pokrivaš jo z globinami kakor z obleko; vode stojijo nad gorami.
7 Rere ana ratou i tau riri: tahuti tonu atu i te reo o tau whatitiri;
Ob tvojem oštevanju so zbežale, ob glasu tvojega groma so odhitele.
8 Puke ake ana ra nga maunga, heke iho ana ma nga whawharua ki te wahi i whakaritea e koe mo ratou.
Gredo gor po gorah, gredo dol po dolinah, na kraj, ki si ga ti osnoval zanje.
9 Kua whakatakotoria e koe he rohe kei koni mai ratou, kei hoki mai hei taupoki mo te whenua.
Postavil si mejo, da je ne morejo prečkati, da se ponovno ne obrnejo in ne pokrijejo zemlje.
10 Nana i tono nga puna ki roto ki nga awaawa, e rere nei i waenga o nga puke.
On izvire pošilja v doline, ki tečejo med hribi.
11 Hei wai mo nga kirehe katoa o te parae: na noa te matewai o nga kaihe mohoao.
Dajejo piti vsaki poljski živali, divji osli si gasijo žejo.
12 Kei reira nga nohoanga o nga manu o te rangi, e korihi nei i roto i nga manga.
Poleg njih bo perjad neba, ki žvrgoli med mladikami, imela svoje prebivališče.
13 He mea whakamakuku nana nga puke i ona ruma: ka makona te whenua i nga hua o au mahi.
Iz svojih sob namaka hribe; zemlja je nasičena s sadom tvojih del.
14 Ko ia hei whakatupu i te tarutaru ma te kararehe, i te otaota hei mea ma te tangata; kia whakaputaina ake ai he taro i te whenua;
Travi povzroča, da raste za živino in zelišče za služenje človeku, da lahko obrodi hrano iz zemlje
15 He waina hei whakahari i te ngakau o te tangata, he hinu e piata ai tona mata, me te taro hei whakakaha i te ngakau o te tangata.
in vino, da razveseljuje človekovo srce in olje, da njegovemu obrazu stori, da zasveti in kruh, ki utrjuje človekovo srce.
16 Ki tonu i te wai nga rakau a Ihowa, nga hita o Repanona i whakatokia e ia.
Gospodova drevesa so polna soka, libanonske cedre, ki jih je posadil,
17 Hanga ake e nga manu he ohanga ki reira: te taaka, ko nga kauri tona whare.
kjer si ptice pletejo svoja gnezda; glede štorklje, so ciprese njena hiša.
18 Hei piringa nga puke tiketike mo nga koati mohoao: nga kohatu mo nga rapeti.
Visoki hribi so zatočišče za divje koze in skale za kunce.
19 I hanga e ia te marama hei tohu taima: e matau ana te ra ki tona torengitanga.
Luno je določil za obdobja, sonce pozna svoje zahajanje.
20 Ko koe hei whakapouri, a kua po: na ngoki mai ana nga kirehe katoa o te ngahere.
Delaš temo in je noč, ko vse gozdne živali lazijo naprej.
21 Ko nga kuao raiona ngengere ana ratou, he mea kai, he rapu kai ma ratou i te Atua.
Mladi levi rjovejo za svojim plenom in iščejo svojo hrano od Boga.
22 Ko te putanga mai o te ra ka poto atu ratou, takoto ana i o ratou kuhunga.
Sonce vzhaja, zberejo se skupaj in se zleknejo v svoje brloge.
23 Ko te tangata ka haere ki ana hanga, ki tana mahi, a ahiahi noa.
Človek hodi naprej k svojemu delu in k svojemu trudu do večera.
24 Ano te tini o au mahi, e Ihowa! he mohio rawa tau mahi i aua mea katoa; ki tonu te whenua i au taonga.
Oh Gospod, kako mnogotera so tvoja dela! V modrosti si jih vsa naredil; zemlja je polna tvojih bogastev.
25 Kei ko ra ko te moana, tona nui tuauriuri: kei reira nga mea ngokingoki e kore e taea te tatau, nga kirehe hoki, ana nonohi, ana nunui.
Tako je to veliko in široko morje, v katerem so brezštevilne plazeče stvari, tako majhne kakor velike živali.
26 Kei reira nga kaipuke e teretere ana: kei reira taua rewiatana i hanga e koe hei takaro ki reira.
Tam se vozijo ladje, tam je ta leviatán, ki si ga naredil, da se igra v njem.
27 E tatari katoa ana enei ki a koe, kia hoatu e koe te kai ma ratou i te wa e tika ai.
Vsi ti čakajo nate, da jim lahko daš njihovo hrano v pravšnjem obdobju.
28 Ko tau e hoatu ai ma ratou, kohikohia ana e ratou: te wherahanga o tou ringa, makona tonu ratou i te pai.
To jim daješ, pobirajo; odpiraš svojo roko, nasičujejo se z dobrim.
29 Ko te hunanga o tou mata, pororaru ana ratou: ka kapohia e koe to ratou manawa, ka marere ratou, a ka hoki ano ki to ratou puehu.
Skrivaš svoj obraz, preplašijo se; jemlješ njihov dih, poginejo in se vrnejo k svojemu prahu.
30 Ko tau tononga mai i tou wairua, kua hanga ratou; a whakahoutia ana e koe te mata o te whenua.
Svojega duha pošiljaš naprej, ustvarjeni so; in obnavljaš obličje zemlje.
31 Kia whai kororia a Ihowa ake ake, kia hari a Ihowa ki ana mahi:
Gospodova slava bo vztrajala na veke. Gospod se bo veselil v svojih delih.
32 Tana tirohanga iho ki te whenua, ru ana: kua pa ki nga puke, na pongere ana.
Gleda na zemljo in ta se trese; dotika se hribov in se kadijo.
33 Ka waiata ahau ki a Ihowa i ahau e ora ana: ka himene ki toku Atua i ahau ano i te ao nei.
Dokler živim, bom prepeval Gospodu; dokler imam svoj obstoj, bom prepeval hvalo svojemu Bogu.
34 Kia reka toku whakaaronga ki a ia, ka hari ahau ki a Ihowa.
Moje premišljevanje o njem bo prijetno; veselil se bom v Gospodu.
35 Kia moti nga tangata hara i runga i te whenua, ko te hunga kino kia poto katoa atu. Whakapaingia a Ihowa, e toku wairua. Whakamoemititia a Ihowa.
Naj bodo grešniki použiti z zemlje in naj zlobnega ne bo več. Blagoslavljaj Gospoda, oh moja duša. Hvalite Gospoda.

< Waiata 104 >