< Nehemia 8 >

1 Na ka huihui te iwi katoa, ano he tangata kotahi, ki te marae i te kuwaha wai, a ka mea ki a Etera karaipi kia mauria mai te pukapuka o te ture a Mohi, o tera i whakahaua e Ihowa ki a Iharaira.
Wówczas zebrał się cały lud jak jeden mąż na placu, który [był] przed Bramą Wodną, i powiedział do Ezdrasza, uczonego w Piśmie, aby przyniósł księgę Prawa Mojżesza, które PAN nadał Izraelowi.
2 Na ka mauria mai e Etera tohunga te ture ki te aroaro o te whakaminenga, o te tane, o te wahine, o te hunga katoa e mohio ana ki te whakarongo, i te ra tuatahi o te whitu o nga marama.
Wtedy Ezdrasz, kapłan, przyniósł Prawo przed zgromadzenie mężczyzn i kobiet oraz wszystkich, którzy mogli słuchać i rozumieć, [a działo się] to pierwszego dnia siódmego miesiąca.
3 A ka korerotia e ia i te marae i te kuwaha wai, i te ata iho a taea noatia a waenganui o te ra, i te aroaro o nga tane, o nga wahine, o te hunga whai whakaaro; na tau tonu mai nga taringa o te iwi katoa ki te pukapuka o te ture.
I czytał je przed tym placem, który znajdował się przed Bramą Wodną, od rana aż do południa, przed mężczyznami i kobietami oraz tymi, którzy mogli zrozumieć; a uszy całego ludu były skupione na księdze Prawa.
4 I tu ano a Etera karaipi i runga i te turanga rakau i hanga nei hei mea pera, me te tu ano a Matitia, a Hema, a Anaia, a Uria, a Hirikia, a Maaheia ki tona taha ki matau, a ki tona taha ki maui ko Peraia, ko Mihaera, ko Marakia, ko Hahumu, ko Hah aparana, ko Hakaraia, ko Mehurama.
Ezdrasz, uczony w Piśmie, stanął na drewnianym podwyższeniu, które przygotowano na ten cel, a obok niego, po prawej stronie, stali: Mattitiasz, Szema, Ananiasz, Uriasz, Chilkiasz i Maasejasz, a po lewej [stronie]: Pedajasz, Miszael, Malkiasz, Chaszum, Chaszbadana, Zachariasz [i] Meszullam.
5 Na wherahia ana e Etera te pukapuka i te aroaro o te iwi katoa; i runga ake hoki ia i te iwi katoa; a i tana wherahanga, tu ana te iwi katoa.
Ezdrasz otworzył księgę na oczach całego ludu – gdyż stał wyżej niż on – a gdy ją otworzył, cały lud powstał.
6 Na ka whakapai a Etera ki a Ihowa, ki te Atua nui; a ka whakahokia e te iwi katoa, Amine, Amine, me te ara ano o ratou ringa: na tuohu ana ratou, koropiko ana ki a Ihowa, me te ahu ano nga kanohi ki te whenua.
I Ezdrasz błogosławił PANU, wielkiemu Bogu, a cały lud, podnosząc ręce, odpowiadał: Amen! Amen! Potem skłonili głowy i oddali pokłon PANU, padając twarzą ku ziemi.
7 Ko Hehua ano, ko Pani, ko Herepia, ko Iamini, ko Akupu, ko Hapetai, ko Horiia, ko Maaheia, ko Kerita, ko Ataria, ko Iotapara, ko Hanana, ko Peraia, me nga Riwaiti, kei te whakamarama i te iwi ki te ture: tu tonu hoki tera te iwi.
Także Jeszua, Bani, Szerebiasz, Jamin, Akkub, Szabbetaj, Hodiasz, Maasejasz, Kelita, Azariasz, Jozabad, Chanan, Pelajasz i Lewici nauczali lud prawa. A lud stał na swoim miejscu.
8 A marama tonu ta ratou korero i te pukapuka o te ture, me te whakaatu ano i nga tikanga, me te whakamarama ano i a ratou i te korerotanga.
Czytali więc z księgi Prawa Bożego wyraźnie i wyjaśniali znaczenie tak, żeby zrozumiano to, co czytali.
9 Na ka mea a Nehemia, ko ia nei te kawana, a Etera tohunga, te karaipi, me nga Riwaiti i whakaako nei i te iwi, ki te iwi katoa, He ra tapu tenei na Ihowa, na to koutou Atua; kaua e tangi, kaua e pouri. I te tangi hoki te iwi katoa i to ratou rong onga i nga kupu o te ture.
Potem Nehemiasz, to [jest] Tirszata, i Ezdrasz, kapłan i uczony w Piśmie, oraz Lewici, którzy nauczali lud, powiedzieli do całego ludu: Ten dzień jest poświęcony PANU, waszemu Bogu. Nie smućcie się ani nie płaczcie. Cały lud bowiem płakał, słuchając słowa Prawa.
10 Katahi ia ka mea ki a ratou, Haere, kainga nga mea momona, inumia nga mea reka, hoatu ano etahi wahi kia kawea ma te hunga kahore nei i taka he mea ma ratou; he ra tapu hoki tenei na to tatou Ariki; kaua hoki e pouri; kei te koa hoki ki a Ihowa he kaha mo koutou.
I powiedział im: Idźcie, jedzcie tłuste potrawy i pijcie słodki napój, i poślijcie porcje tym, którzy sobie [nic] nie przygotowali. Dzień ten jest bowiem święty dla naszego PANA. Dlatego nie smućcie się, gdyż radość PANA jest waszą siłą.
11 Heoi i whakamarie nga Riwaiti i te iwi katoa, i mea, Whakarongoa; he tapu hoki te ra nei, kaua hoki e pouri.
A Lewici uspokajali cały lud, mówiąc: Uciszcie się, bo ten dzień jest święty. Nie smućcie się.
12 Na haere ana te iwi katoa ki te kai, ki te inu, ki te hoatu i etahi wahi ma etahi, ki te whakanui i te hari, no ratou ka mohio ki nga kupu i whakapuakina nei ki a ratou.
Rozszedł się więc cały lud, aby jeść i pić, aby rozsyłać porcje i radować się bardzo, gdyż zrozumiał słowa, które mu ogłoszono.
13 Na i te rua o nga ra ka huihui nga ariki o nga whare o nga matua o te iwi katoa, ratou ko nga tohunga, ko nga Riwaiti, ki a Etera karaipi, kia mohiotia ai nga kupu o te ture.
Następnego dnia naczelnicy rodów całego ludu, kapłani i Lewici zebrali się wokół Ezdrasza, uczonego w Piśmie, aby zrozumieć słowa Prawa.
14 Na ka kitea he mea i tuhituhia ki te ture i whakahaua e Ihowa, ara e Mohi, mo nga tama a Iharaira kia noho ki nga tihokahoka i te hakari i te whitu o nga marama;
I znaleźli przepis w Prawie, które PAN nadał przez Mojżesza, aby synowie Izraela mieszkali w szałasach podczas święta siódmego miesiąca;
15 Kia karanga nui hoki, kia paku te reo ki o ratou pa katoa, ki Hiruharama hoki, kia mea, Haere ki te maunga, tikina he rau oriwa, he rau rakau hinu, he rau ramarama, he rau nikau, he rau rakau rau maha, hei hanga mo nga tihokahoka, kia rite ai ki te mea i tuhituhia.
I aby ogłoszono i obwieszczono we wszystkich ich miastach i w Jerozolimie: Wejdźcie na górę i przynieście gałęzie oliwne, gałęzie sosnowe i gałęzie mirtowe, gałęzie palmowe i gałęzie drzew gęstych, abyście czynili szałasy, jak jest napisane.
16 Heoi kua puta te iwi ki waho, kei te tiki, hanga ana e ratou he tihokahoka mo ratou ki te tuanui o te whare o tenei, o tenei, ki o ratou marae, ki nga marae ano o te whare o te Atua, ki te marae i te kuwaha wai, ki te marae i te kuwaha o Eparaim a.
Lud więc wyszedł i przyniósł [je], i czynił sobie szałasy, każdy na swoim dachu, na swoich dziedzińcach, na dziedzińcach domu Bożego, na placu Bramy Wodnej i na placu Bramy Efraima.
17 Na kua hanga he tihokahoka e te whakaminenga katoa o te hunga i hoki mai i te whakarau, a noho ana i raro i nga tihokahoka; kihai hoki nga tama a Iharaira i pera, o nga ra ano i a Hohua tama a Nunu a taea noatia taua ra. A nui atu te koa.
Całe zgromadzenie, wszyscy, którzy powrócili z niewoli, uczynili szałasy i mieszkali w nich, gdyż synowie Izraela nie czynili tego od dni Jozuego, syna Nuna, aż do tego dnia. I panowała wielka radość.
18 I korerotia ano e ia te pukapuka o te ture a te Atua i tenei ra, i tenei ra, i te ra tuatahi a tae noa ki te ra whakamutunga. Na e whitu nga ra i mahi ai ratou i te hakari, a i te waru o nga ra, ko te huihuinga nui, ko te mea i whakaritea.
I [Ezdrasz] czytał z księgi Prawa Bożego każdego dnia, od pierwszego dnia aż do ostatniego. Przez siedem dni obchodzili święto, a dnia ósmego [odbyło się] uroczyste zgromadzenie według zwyczaju.

< Nehemia 8 >