Joba 30

1 Fa ankehitriny kosa dia mihomehy ahy na dia izay tokon-jandriko aza, dia zanak’ ireo izay nolaviko tsy ho isan’ ny amboa miandry ny ondriko akory aza.

A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.

2 Eny, mampaninona ahy ny herin’ ny tànan’ ireo. Izay efa very fahatanjahana?

A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.

3 Manjenjena noho ny tsi-fisian-kanina sy ny mosary izy; Homankomana foana any an-tany karankaina izy, dia eo an-katoky ny loza sy ny fandringanana.

Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;

4 Mitsongo anambodihena eo amin’ ny kirihitrala izy, ary ny fakan’ ny anjavidy no fihinany.

Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.

5 Roahina tsy ho eo amin’ ny olona izy sady akoraina toy ny mpangalatra.

Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.

6 Any an-dohasaha mahatsiravina no tsy maintsy itoerany, dia ao an-dava-tany sy an-dava-bato.

Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.

7 Minananana eny amin’ ny kirihitrala izy ary mitangorona eo ambanin’ ny amiana.

Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.

8 Zanaky ny adala izy sady zanaky ny tsy manan-kaja, ka roahina tsy ho eo amin’ ny tany.

Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.

9 Ary ankehitriny efa ataony an-kira aho. Eny, efa ambentinteniny aho.

I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.

10 Ataony toy ny zava-betaveta aho ka halaviriny, ary tsy menatra handrora ny tavako izy.

Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.

11 Fa noketrahin’ Andriamanitra ny kofehiko, ka nampietreny aho; Ka dia mba nesorin’ iretsy kosa teo anatrehako ny lamboridiny.

Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.

12 Misy androvolahy mitsangana eo ankavanako; Manosika ny tongotro hiala izy ary manandratra tovon-tany hampidirany loza amiko.

S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.

13 Mandrava ny lalako sy manararaotra ny andravana ahy izy, nefa ny tenany tsy manan-kamonjy,

Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.

14 Toy ny fiditra eo amin’ ny banga lehibe no fihaviny, ka avy ao amin’ ny voarava no imaonany.

Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.

15 Voatodika hamely ahy ny fampitahorana: Manenjika ny voninahitro tahaka ny rivotra izy, ka levona tahaka ny rahona ny famonjena ahy

Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.

16 Ary ankehitriny, raraka ato anatiko ny fanahiko. Fenjàn’ ny andro fahoriana aho.

I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.

17 Ny alina mampahalò ny taolako ho afaka amiko, ary tsy mitsahatra ireo manotahota ahy ireo.

Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.

18 Noho ny haben’ ny hery dia tonga tsy antonona ny akanjoko, manenda ahy tahaka ny vozon-dobaka izany.

Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.

19 Eny, nanary ahy teo amin’ ny fotaka Izy, ka efa tahaka ny vovoka sy ny lavenona aho

Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.

20 Mitaraina aminao aho, nefa tsy mihaino ahy Hianao; Mijoro eo aho, nefa ierenao foana.

Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.

21 Efa manjary lozabe amiko Hianao; Ny herin’ ny tananao no andrafianao ahy.

Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.

22 Aingainao ho eny amin’ ny rivotra aho ka alefanao handeha, ary levoninao amin’ ny tafio-drivotra mifofofofo ho tsinontsinona aho.

Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.

23 Fa fantatro fa hampodinao any amin’ ny fahafatesana aho, dia any amin’ ny trano fivorian’ ny olombelona rehetra.

Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.

24 Kanefa tsy manainga ny tànany va ny olona, raha ianjeran’ ny rava? Ary tsy mitaraina va izy, raha tratry ny loza?

Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.

25 Tsy nitomany ny ory va aho? Tsy nangorakoraka ny malahelo va ny fanahiko?

Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?

26 Fa niandry ny soa aho, kanjo tonga ny ratsy; Ary nanantena ny mazava aho, kanjo avy ny maizina.

Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.

27 Nandevilevy ny tsinaiko ka tsy nanam-pitsaharana; Nitsena ahy ny andro fahoriana.

Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.

28 Mitsaitsaika mitafy lamba fisaonana aho sady tsy mahita masoandro; Mitsangana aho ka mitaraina eo ampivorian’ ny olona.

Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.

29 Rahalahin’ ny amboadia aho Ary naman’ ny ostritsa.

Brat postah zmajevima i drug sovama.

30 Efa mainty ny hoditro sady miendakendaka, ary efa karankaina noho ny hafanana ny taolako.

Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.

31 Nanjary fisaonana ny lokangako. Ary feon’ ny mitomany ny sodiko.

Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.