< Yobo 7 >

1 Boni, bomoi ya moto awa na se ezali kaka bomoi ya pasi te? Mikolo ya bomoi na ye ezali penza mikolo ya mongamba te?
“¿No es la vida de los seres humanos como una condena a trabajos forzados? ¿No pasan sus días como los de un jornalero?
2 Ndenge mowumbu azelaka pio ya pokwa to ndenge mongamba azelaka makasi lifuti na ye,
Como un esclavo que anhela un poco de sombra, como un obrero que espera ansiosamente el día de la paga,
3 ngai nazwaki lokola libula, basanza ya pamba mpe babutu ya pasi na pasi.
me han tocado meses de vacío y noches de miseria.
4 Soki kaka nalali, nakomi komituna: ‹ Tango nini nakolamuka? › Mpe soki kaka nalamuki: ‹ Tango nini butu ekoya? › Nalembi komitungisa tango nyonso.
Cuando me acuesto me pregunto: ‘¿Cuándo me levantaré?’ Pero la noche sigue y sigue, y doy vueltas en la cama hasta el amanecer.
5 Nkusu mpe makwanza ezipi nzoto na ngai, poso ya nzoto na ngai ezoki-zoki bapota mpe ekomi kolumba solo.
Mi cuerpo está cubierto de gusanos y sucio; mi piel está agrietada, con llagas que supuran.
6 Mikolo ya bomoi na ngai ezali koleka mbangu penza koleka tonga oyo mosali bilamba asalelaka; nakomi na suka, mpe elikya na ngai nyonso esili.
Mis días pasan más rápido que la lanzadera de un tejedor y llegan a su fin sin esperanza.
7 Oh Nkolo, kobosana te ete bomoi na ngai ezali kaka pema ya pamba! Miso na ngai ekomona lisusu bolamu te.
Recuerda que mi vida es sólo un soplo; no volveré a ver la felicidad.
8 Liso oyo ezali komona ngai sik’oyo ekotikala komona ngai lisusu te; okoluka ngai, kasi nakozala lisusu te.
Los que me miran ya no me verán; sus ojos me buscarán, pero yo me habré ido.
9 Ndenge mapata ekendaka mpe elimwaka, ndenge wana mpe moto oyo akendaka na mboka ya bakufi azongaka lisusu te. (Sheol h7585)
Cuando una nube desaparece, se va, al igual que quien baja al Seol no vuelve a subir. (Sheol h7585)
10 Akozonga lisusu te na ndako na ye, mpe ndako na ye ekoyeba ye lisusu te.
Nunca volverán a casa, y la gente que conocían los olvidará.
11 Yango wana, nakokanga monoko na ngai te, molimo na ngai ekoloba kaka na mawa, mpe motema na ngai ekolela kaka pasi na ngai.
“Entonces no, no me callaré; hablaré en la agonía de mi espíritu; me quejaré en la amargura de mi alma.
12 Boni, nakomi ebale to elima ya mayi mpo ete batiela ngai bikangiseli?
¿Acaso soy el mar, o soy un monstruo marino para que ustedes tengan que cuidarme?
13 Nakanisaka ete soki nalali, mbeto na ngai ekobondisa ngai mpe pongi ekokitisa pasi na ngai;
Si me digo a mí mismo: ‘Me sentiré mejor si me acuesto en mi cama’, o ‘me servirá recostarme en mi sofá’,
14 nzokande, ozali lisusu kotungisa ngai na bandoto ya mabe mpe kobangisa ngai na bimoniseli ya somo.
entonces me asustas tanto con sueños y con visiones
15 Malamu bafina ngai kingo mpe nakufa, pamba te kufa ezali na litomba koleka bomoi oyo.
que prefiero ser estrangulado; prefiero morir antes que convertirme en un simple saco de huesos.
16 Nayini bomoi na ngai; nawumela libela te na bomoi! Tika ngai kimia, pamba te mikolo na ngai ezanga na yango tina.
“¡Odio mi vida! Sé que no viviré mucho tiempo. Déjame en paz porque mi vida es sólo un soplo.
17 Moto azali penza nani mpo ete okanisaka ye, mpo ete olandelaka ye na bokebi,
¿Por qué los seres humanos son tan importantes para ti? ¿Por qué te preocupas tanto por ellos
18 mpo ete otalaka ye tango nyonso mpe omekaka ye tango nyonso?
que los vigilas cada mañana y los examinas a cada momento? ¿No dejarás nunca de mirarme?
19 Mpo na nini okoki kolongola miso na Yo te likolo na ngai? Mpo na nini okoki kotika ngai kimia te ata mpo na ngonga moke?
¿No me dejarás nunca en paz el tiempo suficiente para recuperar el aliento?
20 Oh Mokeli na ngai, soki nasali lisumu, eloko nini ngai nasali Yo? Mpo na nini oponi kaka kobeta ngai? Boni, nakomi mokumba mpo na Yo?
¿Qué he hecho mal? ¿Qué te he hecho, Vigilante de la Humanidad? ¿Por qué me has convertido en tu objetivo, de tal modo que soy una carga hasta para mí mismo?
21 Mpo na nini ozali kolimbisa mabunga na ngai te mpe ozali kobosana masumu na ngai te? Kala mingi te, nakokende kolala na putulu; okoluka ngai, kasi nakozala lisusu te. »
Si es así, ¿por qué no perdonas mis pecados y quitas mi culpa? Ahora mismo voy a tumbarme en el polvo, y aunque me busques, me habré ido”.

< Yobo 7 >