Lucam 17

1 et ad discipulos suos ait inpossibile est ut non veniant scandala vae autem illi per quem veniunt

A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;

2 utilius est illi si lapis molaris inponatur circa collum eius et proiciatur in mare quam ut scandalizet unum de pusillis istis

Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

3 adtendite vobis si peccaverit frater tuus increpa illum et si paenitentiam egerit dimitte illi

Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

4 et si septies in die peccaverit in te et septies in die conversus fuerit ad te dicens paenitet me dimitte illi

I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.

5 et dixerunt apostoli Domino adauge nobis fidem

I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.

6 dixit autem Dominus si haberetis fidem sicut granum sinapis diceretis huic arbori moro eradicare et transplantare in mare et oboediret vobis

A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

7 quis autem vestrum habens servum arantem aut pascentem qui regresso de agro dicet illi statim transi recumbe

Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?

8 et non dicet ei para quod cenem et praecinge te et ministra mihi donec manducem et bibam et post haec tu manducabis et bibes

Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?

9 numquid gratiam habet servo illi quia fecit quae sibi imperaverat non puto

Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.

10 sic et vos cum feceritis omnia quae praecepta sunt vobis dicite servi inutiles sumus quod debuimus facere fecimus

Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti.

11 et factum est dum iret in Hierusalem transiebat per mediam Samariam et Galilaeam

I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.

12 et cum ingrederetur quoddam castellum occurrerunt ei decem viri leprosi qui steterunt a longe

I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,

13 et levaverunt vocem dicentes Iesu praeceptor miserere nostri

I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.

14 quos ut vidit dixit ite ostendite vos sacerdotibus et factum est dum irent mundati sunt

I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.

15 unus autem ex illis ut vidit quia mundatus est regressus est cum magna voce magnificans Deum

A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,

16 et cecidit in faciem ante pedes eius gratias agens et hic erat Samaritanus

I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

17 respondens autem Iesus dixit nonne decem mundati sunt et novem ubi sunt

A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

18 non est inventus qui rediret et daret gloriam Deo nisi hic alienigena

Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin?

19 et ait illi surge vade quia fides tua te salvum fecit

I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.

20 interrogatus autem a Pharisaeis quando venit regnum Dei respondit eis et dixit non venit regnum Dei cum observatione

A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi;

21 neque dicent ecce hic aut ecce illic ecce enim regnum Dei intra vos est

Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.

22 et ait ad discipulos venient dies quando desideretis videre unum diem Filii hominis et non videbitis

A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti.

23 et dicent vobis ecce hic ecce illic nolite ire neque sectemini

I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.

24 nam sicut fulgur coruscans de sub caelo in ea quae sub caelo sunt fulget ita erit Filius hominis in die sua

Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan.

25 primum autem oportet illum multa pati et reprobari a generatione hac

Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.

26 et sicut factum est in diebus Noe ita erit et in diebus Filii hominis

I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega:

27 edebant et bibebant uxores ducebant et dabantur ad nuptias usque in diem qua intravit Noe in arcam et venit diluvium et perdidit omnes

Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve.

28 similiter sicut factum est in diebus Loth edebant et bibebant emebant et vendebant plantabant aedificabant

Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu;

29 qua die autem exiit Loth a Sodomis pluit ignem et sulphur de caelo et omnes perdidit

A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.

30 secundum haec erit qua die Filius hominis revelabitur

Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij.

31 in illa hora qui fuerit in tecto et vasa eius in domo ne descendat tollere illa et qui in agro similiter non redeat retro

U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag.

32 memores estote uxoris Loth

Opominjite se žene Lotove.

33 quicumque quaesierit animam suam salvare perdet illam et qui perdiderit illam vivificabit eam

Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.

34 dico vobis illa nocte erunt duo in lecto uno unus adsumetur et alter relinquetur

Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti;

35 duae erunt molentes in unum una adsumetur et altera relinquetur duo in agro unus adsumetur et alter relinquetur

Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;

36 respondentes dicunt illi ubi Domine

Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti.

37 qui dixit eis ubicumque fuerit corpus illuc congregabuntur aquilae

I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.