Romanos 7

1 An ignoratis fratres (scientibus enim legem loquor) quia lex in homine dominatur quanto tempore vivit?

Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.

2 Nam quae sub viro est mulier, vivente viro, alligata est legi: si autem mortuus fuerit vir eius, soluta est a lege viri.

Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.

3 Igitur, vivente viro, vocabitur adultera si fuerit cum alio viro: si autem mortuus fuerit vir eius, liberata est a lege viri: ut non sit adultera si fuerit cum alio viro.

Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.

4 Itaque fratres mei et vos mortificati estis legi per corpus Christi: ut sitis alterius, qui ex mortuis resurrexit, ut fructificetis Deo.

Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.

5 Cum enim essemus in carne, passiones peccatorum, quae per legem erant, operabantur in membris nostris, ut fructificarent morti.

Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;

6 nunc autem soluti sumus a lege mortis, in qua detinebamur, ita ut serviamus in novitate spiritus, et non in vetustate litterae.

sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

7 Quid ergo dicemus? lex peccatum est? Absit. Sed peccatum non cognovi, nisi per legem: nam concupiscentiam nesciebam, nisi lex diceret: Non concupisces.

Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!

8 Occasione autem accepta, peccatum per mandatum operatum est in me omnem concupiscentiam. Sine lege enim peccatum mortuum erat.

A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

9 Ego autem vivebam sine lege aliquando. Sed cum venisset mandatum, peccatum revixit.

Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.

10 Ego autem mortuus sum: et inventum est mihi mandatum, quod erat ad vitam, hoc esse ad mortem.

Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

11 Nam peccatum occasione accepta per mandatum, seduxit me, et per illud occidit.

Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.

12 Itaque lex quidem sancta, et mandatum sanctum, et iustum, et bonum.

Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

13 Quod ergo bonum est, mihi factum est mors? Absit. Sed peccatum, ut appareat peccatum, per bonum operatum est mihi mortem: ut fiat supra modum peccans peccatum per mandatum.

Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.

14 Scimus enim quia lex spiritualis est: ego autem carnalis sum venundatus sub peccato.

Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

15 Quod enim operor, non intelligo. non enim quod volo bonum, hoc ago: sed quod odi malum, illud facio.

Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.

16 Si autem quod nolo, illud facio: consentio legi, quoniam bona est.

Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

17 Nunc autem iam non ego operor illud, sed quod habitat in me peccatum.

Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

18 Scio enim quia non habitat in me, hoc est in carne mea, bonum. Nam velle, adiacet mihi: perficere autem bonum, non invenio.

Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.

19 Non enim quod volo bonum, hoc ago: sed quod odi malum, illud facio.

Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.

20 Si autem quod nolo, illud facio: iam non ego operor illud, sed quod habitat in me, peccatum.

Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

21 Invenio igitur legem, volenti mihi facere bonum, quoniam mihi malum adiacet:

Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.

22 condelector enim legi Dei secundum interiorem hominem:

Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,

23 video autem aliam legem in membris meis, repugnantem legi mentis meae, et captivantem me in lege peccati, quae est in membris meis.

ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

24 Infelix ego homo, quis me liberabit de corpore mortis huius?

Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

25 Gratia Dei per Iesum Christum Dominum nostrum. Igitur ego ipse mente servio legi Dei: carne autem, legi peccati.

Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.