Mattheum 9
1 Et ascendens Iesus in naviculam, transfretavit, et venit in civitatem suam.
I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad.
2 Et ecce offerebant ei paralyticum iacentem in lecto. Et videns autem Iesus fidem illorum, dixit paralytico: Confide fili, remittuntur tibi peccata tua.
I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.
3 Et ecce quidam de Scribis dixerunt intra se: Hic blasphemat.
I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga.
4 Et cum vidisset Iesus cogitationes eorum, dixit: Ut quid cogitatis mala in cordibus vestris?
I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem?
5 Quid est facilius dicere: Dimittuntur tibi peccata tua: an dicere: Surge, et ambula?
Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi?
6 Ut autem sciatis, quia filius hominis habet potestatem in terra dimittendi peccata, tunc ait paralytico: Surge, tolle lectum tuum, et vade in domum tuam.
Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.
7 Et surrexit, et abiit in domum suam.
I ustavši otide doma.
8 Videntes autem turbae timuerunt, et glorificaverunt Deum, qui dedit potestatem talem hominibus.
A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
9 Et, cum transiret inde Iesus, vidit hominem sedentem in telonio, Matthaeum nomine. Et ait illi: Sequere me. Et surgens, secutus est eum.
I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
10 Et factum est discumbente eo in domo, ecce multi publicani, et peccatores venientes discumbebant cum Iesu, et discipulis eius.
I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem.
11 Et videntes Pharisaei, dicebant discipulis eius: Quare cum publicanis, et peccatoribus manducat Magister vester?
I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije?
12 At Iesus audiens, ait: Non est opus valentibus medicus, sed male habentibus.
A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
13 Euntes autem discite quid est: Misericordiam volo, et non sacrificium. Non enim veni vocare iustos, sed peccatores.
Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.
14 Tunc accesserunt ad eum discipuli Ioannis, dicentes: Quare nos, et Pharisaei ieiunamus frequenter: discipuli autem tui non ieiunant?
Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste?
15 Et ait illis Iesus: Numquid possunt filii sponsi lugere, quamdiu cum illis est sponsus? Venient autem dies cum auferetur ab eis sponsus: et tunc ieiunabunt.
A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti.
16 Nemo autem immittit commissuram panni rudis in vestimentum vetus: tollit enim plenitudinem eius a vestimento: et peior scissura fit.
Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti.
17 Neque mittunt vinum novum in utres veteres. alioquin rumpuntur utres, et vinum effunditur, et utres pereunt. Sed vinum novum in utres novos mittunt: et ambo conservantur.
Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva.
18 Haec illo loquente ad eos, ecce princeps unus accessit, et adorabat eum, dicens: Domine, filia mea modo defuncta est: sed veni, impone manum tuam super eam, et vivet.
Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe.
19 Et surgens Iesus, sequebatur eum, et discipuli eius.
I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi.
20 Et ecce mulier, quae sanguinis fluxum patiebatur duodecim annis, accessit retro, et tetigit fimbriam vestimenti eius.
I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.
21 Dicebat enim intra se: Si tetigero tantum vestimentum eius: salva ero.
Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu.
22 At Iesus conversus, et videns eam, dixit: Confide filia, fides tua te salvam fecit. Et salva facta est mulier ex illa hora.
A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa.
23 Et cum venisset Iesus in domum principis, et vidisset tibicines et turbam tumultuantem, dicebat:
I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene
24 Recedite: non est enim mortua puella, sed dormit. Et deridebant eum.
Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se.
25 Et cum eiecta esset turba, intravit: et tenuit manum eius, et dixit: Puella surge: Et surrexit puella.
A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.
26 Et exiit fama haec in universam terram illam.
I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.
27 Et transeunte inde Iesu, secuti sunt eum duo caeci, clamantes, et dicentes: Miserere nostri, fili David.
A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov!
28 Cum autem venisset domum, accesserunt ad eum caeci. Et dicit eis Iesus: Creditis quia hoc possum facere vobis? Dicunt ei: Utique, Domine.
A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.
29 Tunc tetigit oculos eorum, dicens: Secundum fidem vestram fiat vobis.
Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude.
30 Et aperti sunt oculi eorum: et comminatus est illis Iesus, dicens: Videte ne quis sciat.
I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna.
31 Illi autem exeuntes, diffamaverunt eum in tota terra illa.
A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
32 Egressis autem illis, ecce obtulerunt ei hominem mutum, daemonium habentem.
Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna.
33 Et eiecto daemonio, locutus est mutus, et miratae sunt turbae, dicentes: Numquam apparuit sic in Israel.
I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
34 Pharisaei autem dicebant: In principe daemoniorum eiicit daemones.
A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole.
35 Et circuibat Iesus omnes civitates, et castella, docens in synagogis eorum, et praedicans evangelium regni, et curans omnem languorem, et omnem infirmitatem.
I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.
36 Videns autem turbas, misertus est eis: quia erant vexati, et iacentes sicut oves non habentes pastorem.
A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.
37 Tunc dicit discipulis suis: Messis quidem multa, operarii autem pauci.
Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.
38 Rogate ergo Dominum messis, ut mittat operarios in messem suam.
Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.
