Lucam 19
1 Et ingressus perambulabat Iericho.
I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio,
2 Et ecce vir nomine Zachaeus: et hic princeps erat publicanorum, et ipse dives:
eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.
3 et quaerebat videre Iesum, quis esset: et non poterat prae turba, quia statura pusillus erat.
Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa.
4 Et praecurrens ascendit in arborem sycomorum ut videret eum: quia inde erat transiturus.
Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći.
5 Et cum venisset ad locum, suspiciens Iesus vidit illum, et dixit ad eum: Zachaee festinans descende: quia hodie in domo tua oportet me manere.
Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.”
6 Et festinans descendit, et excepit illum gaudens.
On žurno siđe i primi ga sav radostan.
7 Et cum viderent omnes, murmurabant, dicentes quod ad hominem peccatorem divertisset.
A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!”
8 Stans autem Zachaeus, dixit ad Iesum: Ecce dimidium bonorum meorum, Domine, do pauperibus: et si quid aliquem defraudavi, reddo quadruplum.
A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.”
9 Ait Iesus ad eum: Quia hodie salus domui huic facta est: eo quod et ipse filius sit Abrahae.
Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!
10 Venit enim Filius hominis quaerere, et salvum facere quod perierat.
Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!”
11 Haec illis audientibus adiiciens, dixit parabolam, eo quod esset prope Ierusalem: et quia existimarent quod confestim regnum Dei manifestaretur.
Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.
12 Dixit ergo: Homo quidam nobilis abiit in regionem longinquam accipere sibi regnum, et reverti.
Reče dakle: “Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
13 Vocatis autem decem servis suis, dedit eis decem mnas, et ait ad illos: Negotiamini dum venio.
Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.'
14 Cives autem eius oderant eum: et miserunt legationem post illum, dicentes: Nolumus hunc regnare super nos.
A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'”
15 Et factum est ut rediret accepto regno: et iussit vocari servos, quibus dedit pecuniam, ut sciret quantum quisque negotiatus esset.
“Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.”
16 Venit autem primus dicens: Domine, mna tua decem mnas acquisivit.
“Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'
17 Et ait illi: Euge bone serve, quia in modico fuisti fidelis, eris potestatem habens super decem civitates.
Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
18 Et alter venit, dicens: Domine, mna tua fecit quinque mnas.
Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'
19 Et huic ait: Et tu esto super quinque civitates.
I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'”
20 Et alter venit, dicens: Domine, ecce mna tua, quam habui repositam in sudario:
“Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.
21 timui enim te, quia homo austerus es: tollis quod non posuisti, et metis quod non seminasti.
Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'”
22 Dicit ei: De ore tuo te iudico serve nequam. sciebas quod ego homo austerus sum, tollens quod non posui, et metens quod non seminavi:
“Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?
23 quare non dedisti pecuniam meam ad mensam, ut ego veniens cum usuris utique exegissem illam?
Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'
24 Et astantibus, dixit: Auferte ab illo mnam, et date illi, qui decem mnas habet.
Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'
25 Et dixerunt ei: Domine, habet decem mnas.
Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!'
26 Dico autem vobis, quia omni habenti dabitur, et abundabit: ab eo autem, qui non habet, et quod habet auferetur ab eo.
Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
27 Verumtamen inimicos meos illos, qui noluerunt me regnare super se, adducite huc: et interficite ante me.
A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'”
28 Et his dictis, praecedebat ascendens Ierosolymam.
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
29 Et factum est, cum appropinquasset ad Bethphage, et Bethaniam ad montem, qui vocatur Oliveti, misit duos discipulos suos,
Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika
30 dicens: Ite in castellum, quod contra vos est: in quod introeuntes, invenietis pullum asinae alligatum, cui nemo umquam hominum sedit: solvite illum, et adducite.
govoreći: “Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.
31 Et si quis vos interrogaverit: Quare solvitis? sic dicetis ei: Quia Dominus operam eius desiderat.
Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'”
32 Abierunt autem qui missi erant: et invenerunt, sicut dixit illis, stantem pullum.
Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao.
33 Solventibus autem illis pullum, dixerunt domini eius ad illos: Quid solvitis pullum?
I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: “Što driješite magare?”
34 At illi dixerunt: Quia Dominus eum necessarium habet.
Oni odgovore: “Gospodinu treba.”
35 Et duxerunt illum ad Iesum. Et iacentes vestimenta sua supra pullum, imposuerunt Iesum.
I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.
36 Eunte autem illo, substernebant vestimenta sua in via.
I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
37 Et cum appropinquaret iam ad descensum Montis oliveti, coeperunt omnes turbae descendentium gaudentes laudare Deum voce magna super omnibus, quas viderant, virtutibus,
A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:
38 dicentes: Benedictus, qui venit rex in nomine Domini, pax in caelo, et gloria in excelsis.
“Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!”
39 Et quidam Pharisaeorum de turbis, dixerunt ad illum: Magister, increpa discipulos tuos.
Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike.”
40 Quibus ipse ait: Dico vobis, quia si hi tacuerint, lapides clamabunt.
On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!”
41 Et ut appropinquavit, videns civitatem flevit super illam, dicens:
Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim
42 Quia si cognovisses et tu, et quidem in hac die tua, quae ad pacem tibi, nunc autem abscondita sunt ab oculis tuis.
govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!
43 Quia venient dies in te: et circumdabunt te inimici tui vallo, et circumdabunt te: et coangustabunt te undique:
Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
44 et ad terram prosternent te, et filios tuos, qui in te sunt, et non relinquent in te lapidem super lapidem: eo quod non cognoveris tempus visitationis tuae.
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.”
45 Et ingressus in templum, coepit eiicere vendentes in illo, et ementes,
Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače.
46 dicens illis: Scriptum est: Quia domus mea domus orationis est. Vos autem fecistis illam speluncam latronum.
Kaže im: “Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!”
47 Et erat docens quotidie in templo. Principes autem sacerdotum, et Scribae, et Princeps plebis quaerebant illum perdere:
I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
48 et non inveniebant quid facerent illi. Omnis enim populus suspensus erat, audiens illum.
ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.
