Lucam 18
1 Dicebat autem et parabolam ad illos, quoniam oportet semper orare et non deficere,
Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
2 dicens: Iudex quidam erat in quadam civitate, qui Deum non timebat, et hominem non reverebatur.
“U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
3 Vidua autem quaedam erat in civitate illa, et veniebat ad eum, dicens: Vindica me de adversario meo.
U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'
4 Et nolebat per multum tempus. Post haec autem dixit intra se: Etsi Deum non timeo, nec hominem revereor:
No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
5 tamen quia molesta est mihi haec vidua, vindicabo illam, ne in novissimo veniens suggilet me.
jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'”
6 Ait autem Dominus: Audite quid iudex iniquitatis dicit:
Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac!
7 Deus autem non faciet vindictam electorum suorum clamantium ad se die ac nocte, et patientiam habebit in illis?
Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
8 Dico vobis quia cito faciet vindictam illorum. Verumtamen Filius hominis veniens, putas, inveniet fidem in terra?
Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
9 Dixit autem et ad quosdam, qui in se confidebant tamquam iusti, et aspernabantur ceteros, parabolam istam dicens:
Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
10 Duo homines ascendebant in templum ut orarent: unus Pharisaeus, et alter publicanus.
“Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
11 Pharisaeus stans, haec apud se orabat: Deus gratias ago tibi, quia non sum sicut ceteri hominum: raptores, iniusti, adulteri: velut etiam hic publicanus.
Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
12 ieiuno bis in sabbato: decimas do omnium, quae possideo.
Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
13 Et publicanus a longe stans, nolebat nec oculos ad caelum levare: sed percutiebat pectus suum, dicens: Deus propitius esto mihi peccatori.
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
14 Dico vobis, descendit hic iustificatus in domum suam ab illo, quia omnis, qui se exaltat, humiliabitur: et qui se humiliat, exaltabitur.
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
15 Afferebant autem ad illum et infantes, ut eos tangeret. Quod cum viderent discipuli, increpabant illos.
A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.
16 Iesus autem convocans illos, dixit: Sinite pueros venire ad me, et nolite vetare eos. talium est enim regnum Dei.
A Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.”
17 Amen dico vobis: Quicumque non acceperit regnum Dei sicut puer, non intrabit in illud.
“Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”
18 Et interrogavit eum quidam princeps, dicens: Magister bone, quid faciens vitam aeternam possidebo? (aiōnios g166)
I upita ga neki uglednik: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (aiōnios g166)
19 Dixit autem ei Iesus: Quid me dicis bonum? nemo bonus nisi solus Deus.
Reče mu Isus: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
20 Mandata nosti: Non occides: Non moechaberis: Non furtum facies: Non falsum testimonium dices: Honora patrem tuum, et matrem.
Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!”
21 Qui ait: Haec omnia custodivi a iuventute mea.
A onaj će: “Sve sam to čuvao od mladosti.”
22 Quo audito, Iesus ait ei: Adhuc unum tibi deest: omnia quaecumque habes vende, et da pauperibus, et habebis thesaurum in caelo: et veni, sequere me.
Čuvši to, Isus mu reče: “Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”
23 His ille auditis, contristatus est: quia dives erat valde.
Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
24 Videns autem Iesus illum tristem factum, dixit: Quam difficile, qui pecunias habent, in regnum Dei intrabunt!
Vidjevši ga, reče Isus: “Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!
25 Facilius est enim camelum per foramen acus transire, quam divitem intrare in regnum Dei.
Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”
26 Et dixerunt qui audiebant: Et quis potest salvus fieri?
Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?”
27 Ait illis: Quae impossibilia sunt apud homines, possibilia sunt apud Deum.
A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.”
28 Ait autem Petrus: Ecce nos dimisimus omnia et secuti sumus te.
Nato reče Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.”
29 Qui dixit eis: Amen dico vobis, nemo est, qui reliquit domum, aut parentes, aut fratres, aut uxorem, aut filios propter regnum Dei,
Isus će im: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
31 Assumpsit autem Iesus duodecim, et ait illis: Ecce ascendimus Ierosolymam, et consummabuntur omnia, quae scripta sunt per prophetas de Filio hominis.
I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:
32 tradetur enim Gentibus, et illudetur, et flagellabitur, et conspuetur:
doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
33 et postquam flagellaverint, occident eum, et tertia die resurget.
i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.”
34 Et ipsi nihil horum intellexerunt, et erat verbum istud absconditum ab eis, et non intelligebant quae dicebantur.
No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
35 Factum est autem, cum appropinquaret Iericho, caecus quidam sedebat secus viam, mendicans.
A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36 Et cum audiret turbam praetereuntem, interrogabat quid hoc esset.
Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.
37 Dixerunt autem ei, quod Iesus Nazarenus transiret.
Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.”
38 Et clamavit, dicens: Iesu fili David miserere mei.
Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
39 Et qui praeibant, increpabant eum ut taceret. Ipse vero multo magis clamabat: Fili David miserere mei.
Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
40 Stans autem Iesus iussit illum adduci ad se. Et cum appropinquasset, interrogavit illum,
Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:
41 dicens: Quid tibi vis faciam? At ille dixit: Domine ut videam.
“Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.”
42 Et Iesus dixit illi: Respice, fides tua te salvum fecit.
Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.”
43 Et confestim vidit, et sequebatur illum magnificans Deum. Et omnis plebs ut vidit, dedit laudem Deo.
I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
