Lucam 17

1 Et ait ad discipulos suos: Impossibile est ut non veniant scandala: vae autem illi, per quem veniunt.

I reče svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze;

2 Utilius est illi si lapis molaris imponatur circa collum eius, et proiiciatur in mare, quam ut scandalizet unum de pusillis istis.

je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

3 Attendite vobis: Si peccaverit in te frater tuus, increpa illum: et si poenitentiam egerit, dimitte illi.

Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.

4 Et si septies in die peccaverit in te, et septies in die conversus fuerit ad te, dicens: Poenitet me, dimitte illi.

Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu.”

5 Et dixerunt Apostoli Domino: Adauge nobis fidem.

Apostoli zamole Gospodina: “Umnoži nam vjeru!”

6 Dixit autem Dominus: Si habueritis fidem, sicut granum sinapis, dicetis huic arbori moro: Eradicare, et transplantare in mare, et obediet vobis.

Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.”

7 Quis autem vestrum habens servum arantem aut pascentem boves, qui regresso de agro dicat illi: Statim transi, recumbe:

“Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?'

8 et non dicat ei: Para quod coenem, et praecinge te, et ministra mihi donec manducem et bibam, et post haec tu manducabis, et bibes?

Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?'

9 Numquid gratiam habet servo illi, quia fecit quae ei imperaverat?

Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno?

10 Non puto. Sic et vos cum feceritis omnia, quae praecepta sunt vobis, dicite: Servi inutiles sumus: quod debuimus facere, fecimus.

Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'”

11 Et factum est, dum iret in Ierusalem, transibat per mediam Samariam, et Galilaeam.

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.

12 Et cum ingrederetur quoddam castellum, occurrerunt ei decem viri leprosi, qui steterunt a longe:

Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko

13 et levaverunt vocem, dicentes: Iesu praeceptor, miserere nostri.

i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

14 Quos ut vidit, dixit: Ite, ostendite vos sacerdotibus. Et factum est, dum irent, mundati sunt.

Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se.

15 Unus autem ex illis, ut vidit quia mundatus est, regressus est, cum magna voce magnificans Deum,

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.

16 et cecidit in faciem ante pedes eius, gratias agens: et hic erat Samaritanus.

Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.

17 Respondens autem Iesus, dixit: Nonne decem mundati sunt? et novem ubi sunt?

Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica?

18 Non est inventus qui rediret, et daret gloriam Deo, nisi hic alienigena.

A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?”

19 Et ait illi: Surge, vade: quia fides tua te salvum fecit.

A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

20 Interrogatus autem a Pharisaeis: Quando venit regnum Dei? respondens eis, dixit: Non veniet regnum Dei cum observatione:

Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.

21 neque dicent: Ecce hic, aut ecce illic. Ecce enim regnum Dei intra vos est.

Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!”

22 Et ait ad discipulos suos: Venient dies quando desideretis videre unum diem Filii hominis, et non videbitis.

Zatim reče učenicima: “Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti.

23 Et dicent vobis: Ecce hic, et ecce illic. Nolite ire, neque sectemini:

Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se!

24 nam, sicut fulgur coruscans de sub caelo in ea, quae sub caelo sunt, fulget: ita erit Filius hominis in die sua.

Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov.

25 Primum autem oportet illum multa pati, et reprobari a generatione hac.

No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.”

26 Et sicut factum est in diebus Noe, ita erit et in diebus Filii hominis.

“I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega:

27 Edebant, et bibebant: uxores ducebant, et dabantur ad nuptias, usque in diem, qua intravit Noe in arcam: et venit diluvium, et perdidit omnes.

jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi.

28 Similiter sicut factum est in diebus Lot: Edebant, et bibebant: emebant, et vendebant: plantabant, et aedificabant:

Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.

29 qua die autem exiit Lot a Sodomis, pluit ignem, et sulphur de caelo, et omnes perdidit:

A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

30 secundum haec erit qua die Filius hominis revelabitur.

Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.”

31 In illa hora qui fuerit in tecto, et vasa eius in domo, ne descendat tollere illa: et qui in agro, similiter non redeat retro.

“U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme.

32 Memores estote uxoris Lot.

I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!

33 Quicumque quaesierit animam suam salvam facere, perdet illam: et quicumque perdiderit illam, vivificabit eam.

Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.”

34 Dico vobis: in illa nocte erunt duo in lecto uno: unus assumetur, et alter relinquetur:

“Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.

35 duae erunt molentes in unum: una assumetur, et altera relinquetur: duo in agro: unus assumetur, et alter relinquetur.

Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.”

36 Respondentes dicunt illi: Ubi Domine?

37 Qui dixit illis: Ubicumque fuerit corpus, illuc congregabuntur et aquilae.

Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A on im reče: “Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.”