Lucam 16
1 Dicebat autem et ad discipulos suos: Homo quidam erat dives, qui habebat villicum: et hic diffamatus est apud illum quasi dissipasset bona ipsius.
O Isus vaćarda pe sikadenđe kaja paramič: “Jekhe barvale manuše sasa jekh upravitelji savo vodila leso barvalipe. Le tužisade kaj xalja leso barvalipe.
2 Et vocavit illum, et ait illi: Quid hoc audio de te? redde rationem villicationis tuae: iam enim non poteris villicare.
Golese o barvalo akharda le thaj vaćarda lese: ‘So šunav kava tutar? Sikav manđe o đinipe tare ćiri bući pe mingro barvalipe, golese kaj našti vadži pe mingro barvalipe te ave upravitelji.’
3 Ait autem villicus intra se: Quid faciam quia dominus meus aufert a me villicationem? fodere non valeo, mendicare erubesco.
Tegani o upravitelji vaćarda ane peste: ‘So ka ćerav? O barvalo gospodari mingro ka lol mandar i bući. Naj man zuralipe te hunav thaj ladžav te mangav.
4 Scio quid faciam, ut, cum amotus fuero a villicatione, recipiant me in domos suas.
Džanav so ka ćerav, te primin man savore ane pe čhera kana ka ačhav bizi bući.’
5 Convocatis itaque singulis debitoribus domini sui, dicebat primo: Quantum debes domino meo?
Thaj dija vika sa kolen save sesa lese gospodarese dužna thaj pučlja e prvone: ‘Kobor duguji mingre gospodarese?’
6 At ille dixit: Centum cados olei. Dixitque illi: Accipe cautionem tuam: et sede cito, scribe quinquaginta.
Vov phenda: ‘Šel bačve taro maslinsko ulje.’ Tegani o upravitelji vaćarda lese: ‘Le ćiro lil, beš thaj sigate pisi pinda.’
7 Deinde alio dixit: Tu vero quantum debes? Qui ait: Centum coros tritici. Ait illi: Accipe litteras tuas, et scribe octoginta.
Pale gova pučlja e dujtone: ‘A tu, kobor duguji?’ Vov phenda: ‘Šel mere điv.’ Thaj vaćarda lese: ‘Le ćiro lil thaj pisi ohtovardeš.’
8 Et laudavit dominus villicum iniquitatis, quia prudenter fecisset: quia filii huius saeculi prudentiores filiis lucis in generatione sua sunt. (aiōn g165)
Tegani o barvalo gospodari hvalisada pe bičačutne upravitelje, kobor si džanglo so gija ćerda. Čače, e manuša tare kava sveto po snalažljivo postupin premal kola save si slična lenđe thaj si po džangle, nego e manuša e svetlose. (aiōn g165)
9 Et ego vobis dico: facite vobis amicos de mammona iniquitatis: ut, cum defeceritis, recipiant vos in aeterna tabernacula. (aiōnios g166)
Thaj me vaćarav tumenđe: so isi tumen barvalipe kale svetoso, upotrebin le te ćeren tumenđe amalen. Kana ni ka avol tumenđe više korisno o barvalipe kale svetoso, ka aven primime ane čhera sa e đivesenđe ano nebo. (aiōnios g166)
10 Qui fidelis est in minimo, et in maiori fidelis est: et qui in modico iniquus est, et in maiori iniquus est.
Ko si verno ane cikne buća, vov ka avol verno i ane pobare buća; thaj ko naj verno ane cikne buća, vov ni ka avol verno ni ane pobare buća.
11 Si ergo in iniquo mammona fideles non fuistis: quod verum est, quis credet vobis?
Gijate te naj sen verna ano barvalipe kale svetoso, ko ka dol tumen čačukano barvalipe?
12 Et si in alieno fideles non fuistis: quod vestrum est, quis dabit vobis?
Te naj sen verna ane avereso barvalipe, ko ka dol tumen tumaro?
13 Nemo servus potest duobus dominis servire: aut enim unum odiet, et alterum diliget: aut uni adhaerebit, et alterum contemnet: non potestis Deo servire, et mammonae.
Nijekh kandino našti kandol tari jekh drom duje gospodaren. Il jekhe ka mrzi, a dujtone ka manđe; il jekhe ka šune, a e dujtone ni ka šune. Našti kanden thaj e Devle thaj o barvalipe.”
14 Audiebant autem omnia haec Pharisaei, qui erant avari: et deridebant illum.
Sa kava šunde i e fariseja, save sesa pohlepna parenđe, thaj marde muj e Isusesa.
15 Et ait illis: Vos estis, qui iustificatis vos coram hominibus: Deus autem novit corda vestra: quia quod hominibus altum est, abominatio est ante Deum.
O Isus phenda lenđe: “Tumen ćeren tumen pravedna angle manuša, al o Dol džanol tumare ile. So si vredno ane manušenđe jakha, si gadno ane Devlese jakha.”
16 Lex, et prophetae usque ad Ioannem: ex eo regnum Dei evangelizatur, et omnis in illud vim facit.
Tegani o Isus vaćarda: “E Mojsijaso zakon thaj e lila save pisisade e prorokura, sikljona sa dži kaj o Jovane o Krstitelj ni avilo. Od tegani propovedil pe o Lačho Lafi taro Carstvo e Devleso thaj savore den zor te džan ane leste.
17 Facilius est autem caelum, et terram praeterire, quam de Lege unum apicem cadere.
Al gova ni značil kaj o Zakon više ni vredil, golese so poločhe si te načhen o nebo thaj i phuv, nego jekh slovo andaro Zakon te perol.
18 Omnis, qui dimittit uxorem suam, et alteram ducit, moechatur: et qui dimissam a viro ducit, moechatur.
Dži jekh savo mučhol pe romnja thaj lol avera, preljuba ćerol; thaj savo lol džuvlja sava lako rom mukhlja, preljuba ćerol.”
19 Homo quidam erat dives, qui induebatur purpura, et bysso: et epulabatur quotidie splendide.
O Isus vaćarda vadži jekh paramič: “Sasa jekh barvalo manuš. Sasa urado ane barvale šeja thaj živisada ano barvalipe, but xalja thaj pilja svako đive.
20 Et erat quidam mendicus, nomine Lazarus, qui iacebat ad ianuam eius, vulceribus plenus,
Angle leso vudar pašljola jekh phumbalo – sasa le but čirura thaj čoro, saveso alav sasa Lazar.
21 cupiens saturari de micis, quae cadebant de mensa divitis, et nemo illi dabat: sed et canes veniebant, et lingebant ulcera eius.
Vov čeznila te čaljol e troškendar so perena tare barvaleso astali. Čak thaj e džukle avena thaj čarena lese phumba.
22 Factum est autem ut moreretur mendicus, et portaretur ab Angelis in sinum Abrahae. Mortuus est autem et dives,
Kana mulo o čoro, e melekura inđarde le ani angali e Avraamese. Thaj posle i o barvalo mulo thaj prahosade le.
23 et sepultus est in inferno. Elevans autem oculos suos, cum esset in tormentis, vidit Abraham a longe, et Lazarum in sinu eius: (Hadēs g86)
Ano than kaj si e mule, ane bare muke, o barvalo vazdija pe jakha thaj odural dikhlja e Lazare ani angali e Avraamese. (Hadēs g86)
24 et ipse clamans dixit: Pater Abraham, miserere mei, et mitte Lazarum ut intingat extremum digiti sui in aquam ut refrigeret linguam meam, quia crucior in hac flamma.
Thaj dija vika: ‘Dade Avraame! Smilui tut pe mande thaj bičhal e Lazare te čhuvol piro naj ano paj, te šudarol mingri čhib, golese kaj sem but mučimo ane kaja jag.’
25 Et dixit illi Abraham: Fili, recordare quia recepisti bona in vita tua, et Lazarus similiter mala: nunc autem hic consolatur, tu vero cruciaris.
Al o Avraam phenda: ‘Čhaveja! De tut gođi kaj ane ćiro džuvdipe sasa tut sa šukar, a e Lazare sa bilačhipe. Akana lese kate šukar, a tu muči tut.
26 et in his omnibus inter nos, et vos chaos magnum firmatum est: ut hi, qui volunt hinc transire ad vos, non possint, neque inde huc transmeare.
Thaj prekale sa gova maškare amende si bari provalija. Kola save manđen te načhen katar odori tumende, našti; ni gothar amende te načhen.’
27 Et ait: Rogo ergo te pater ut mittas eum in domum patris mei.
Tegani vaćarda o barvalo manuš: ‘Moliv tut, dade Avraame, te bičhale e Lazare ano čher mingre dadeso.
28 habeo enim quinque fratres, ut testetur illis, ne et ipsi veniant in hunc locum tormentorum.
Golese kaj isi man pandž phrala. Nek vaćarol lenđe te ne bi i von avena ke kava than e mučimaso.’
29 Et ait illi Abraham: Habent Moysen, et prophetas: audiant illos.
O Avraam phenda lese: ‘Len isi e Mojsijaso zakon thaj e lila save pisisade e prorokura. Len nek šunen.’
30 At ille dixit: Non, pater Abraham: sed si quis ex mortuis ierit ad eos, poenitentiam agent.
Al o barvalo vaćarda lese: ‘Na, dade Avraame! Te avilo lenđe khoni tare mule, ka pokajin pe.’
31 Ait autem illi: Si Moysen, et prophetas non audiunt, neque si quis ex mortuis resurrexerit, credent.
O Avraam phenda lese: ‘Te ni šunde e Mojsija thaj e prorokuren, ni ka šunen ni te uštilo khoni tare mule.’”
