< Lucam 15 >

1 Erant autem appropinquantes ei publicani, et peccatores ut audirent illum.
Alu golo lampu naakumyanv okv toakunam vdwv achialvgo Jisu gvlo tvvdubv aatoku,
2 Et murmurabant Pharisaei, et Scribae, dicentes: Quia hic peccatores recipit, et manducat cum illis.
Parisis vdwvla Pvbv tamsarnv vdwv minsiminpit rapto, “So nyi si toa kunam vdwa naarwk sidu okv bunua lvkobvka dvbam tvdu!”
3 Et ait ad illos parabolam istam, dicens:
Vkvlvgabv Jisu bunua so minchisinam sum mintam toku:
4 Quis ex vobis homo, qui habet centum oves: et si perdiderit unam ex illis, nonne dimittit nonagintanovem in deserto, et vadit ad illam, quae perierat, donec inveniat eam?
“Vkv aingbv nonugv lokv akonv svlar ngv lwnggo doore okv bunugv lokv akonyi ngemure-nw ogu rireku? Nw chamkia gula kia nga nvmwnglo kayupila okv ngenv akin a kaapama dvdvlo makar reku.
5 Et cum invenerit eam, imponit in humeros suos gaudens:
Vdwlo nw mapa rikudw nw achialvbv mvngpu laku hum ninyigv gorbwnglo vvpv toku.
6 et veniens domum convocat amicos, et vicinos, dicens illis: Congratulamini mihi quia inveni ovem meam, quae perierat.
Okv um naam lo bakkor lwktoku. Vbvrikunamv nw ninyigv ajin vdwa okv namrwk vdwa gokkum tokula bunua mintoku, ‘Ngo achialvbv mvngpu duku ngo ngoogv svlar ngenv anga paakunamv. Klvi ngonu naayap lakuju!’
7 Dico vobis quod ita gaudium erit in caelo super uno peccatore poenitentiam agente, quam super nonagintanovem iustis, qui non indigent poenitentia.
Ho apiabv, ngo nonua mindunv, nyidomooku tolo hum kaiyabv mvngpure rimurnv nyi go mvngdin kubolo chamkia gula kia yvv mvngdin kusegu kaakumanv mamsenga.”
8 Aut quae mulier habens drachmas decem, si perdiderit drachmam unam, nonne accendit lucernam, et evertit domum, et quaerit diligenter, donec inveniat eam?
“Vmalo nyimv nvgo ain lokdwng charring go doonv chargunyi ngemu toku—nw ogu ripvku? Nw mvdurrupum a baanu toku, ninyigv naam a pakak toku, okv kaapama dvdvlobv um alvyaungbv kaakar toku.
9 Et cum invenerit, convocat amicas, et vicinas, dicens: Congratulamini mihi, quia inveni drachmam, quam perdideram?
Vdwlo nw hum kaapa tokudw, nw ninyigv ajin vdwa okv namrwk ajin vdwa gokdum sitoku, okv bunua mintoku, ‘Ngo achialvbv mvngpu dukunv ngo ngoogv ngemu kunam lokdwng nga paapvku. Klvi ngonu naayap lakuju!’
10 Ita dico vobis, gaudium erit coram angelis Dei super uno peccatore poenitentiam agente.
Ngo nonua mindu, ho apiabv rimurnv nyi gunv mvngdin kubolo vkvgv aolo Pwknvyarnv gv gindungpingko vdwv achialvbv mvngpu yadunv.”
11 Ait autem: Homo quidam habuit duos filios:
Jisu mimbwngla minto, “Ho hoka nyi akonv nw kuunyilo anyigo dooto.
12 et dixit adolescentior ex illis patri: Pater, da mihi portionem substantiae, quae me contingit. Et divisit illis substantiam.
Boruya angv ninyia minto, ‘Abu, vjak yikungyira ngo gvnga ngam jilabv,’ Vkvlvgabv abu hv yikungyira vdwa kuunyilo anyi gv pingkolo orpin sitoku.
13 Et non post multos dies, congregatis omnibus, adolescentior filius peregre profectus est in regionem longinquam, et ibi dissipavit substantiam suam vivendo luxuriose.
Lonyi loum kochinglo boruya angv ninyigv yikungyira vdwa pyoktoku okv morko nga gvtokula naam a vngyu toku. Nw adu koko mookulo vngtoku, hoka nw rikunamv ninyigv morko nga mvnam mvsubv mva toku.
14 Et postquam omnia consummasset, facta est fames valida in regione illa, et ipse coepit egere.
Nw vdwgo gvku bvdw hum mvnwngnga mva toku. Vbvrikunamv dvmayarwng go ho mooku hoka vngtoku, okv nw hoka oguka kaaku mabv ramkar toku.
15 Et abiit, et adhaesit uni civium regionis illius. Et misit illum in villam suam ut pasceret porcos.
Vkvlvgabv nw ho mookugv nyi gonvgv lvgabv kudungkua riji dukubv vngtoku, hv ninyia ninyigv rongo adukolo lo vrik kaaria modubv vnglin motoku.
16 Et cupiebat implere ventrem suum de siliquis, quas porci manducabant: et nemo illi dabat.
Nw ninyigv dvse a vrik gv dvnam dvku lokv dvsu tvnvpv mvngto, vbvritola yvvka ninyia dvnam jinv kaama toku.
17 In se autem reversus, dixit: Quanti mercenarii in domo patris mei abundant panibus, ego autem hic fame pereo!
Anyung anya nga ninyigv haapok lo mvngchin raptoku okv mintoku, ‘Ngo Abu gv nyi riria modubv goknam mvnwng hvka bunu dvnam a dvlv kumabv dvmin duku, okv ngo soka kano gvbv sakap tvya dukunv!
18 Surgam, et ibo ad patrem meum, et dicam ei: Pater, peccavi in caelum, et coram te:
Ngo gudung reku okv Abu gvlo vngreku, okv minreku, Abu, ngo Pwknvyarnv nyila okv nam la rinyingla rimur tokubv.
19 iam non sum dignus vocari filius tuus: fac me sicut unum de mercenariis tuis.
Ngo noogv kuunyilo ngv vla mindubv riya kuma; no nga noogv riria nvbv goknam nyi ako bv mvngla kubvka,’
20 Et surgens venit ad patrem suum. Cum autem adhuc longe esset, vidit illum pater ipsius, et misericordia motus est, et accurrens cecidit super collum eius, et osculatus est eum.
Vkvlvgabv nw gudung toku okv ninyigv Abu gvlo vla vngkur raptoku. “Nw vjakgobv naam vngchi sengv lamtv ngv adudvto hoka ninyigv Abu hv ninyia kaapa toku; nw haapok v hau toku, okv nw joktoku, okv ninyigv laak hv ninyigv kuunyilo nga jarbwng toku, okv ninyia moopupdvtak toku.
21 Dixitque ei filius: Pater, peccavi in caelum, et coram te, iam non sum dignus vocari filius tuus.
Kuunyilo ngv mintoku, ‘Abu, ngo Pwknvyarnv nyila nam la rinyingla rimur tokubv. Ngo noogv kuunyilo ngv vla mindubv riya kuma.’
22 Dixit autem pater ad servos suos: Cito proferte stolam primam, et induite illum, et date annulum in manum eius, et calceamenta in pedes eius:
Vbvritola Abu hv ninyigv pakbu vdwa goktoku. ‘Baapubv!’ nw minto. ‘Jvtvlaklwk alvyachok nvnga bvnglwkto okv ninyia pilwkto. Ninyigv lakchinglo lakchup go pilwkto okv ninyigv lvpa lo lvsup goka.
23 et adducite vitulum saginatum, et occidite, et manducemus, et epulemur:
Vbvrikunamv vngnyika okv svbv bakboknv akonyi paala hum mvki tvka, okv klvi ngonu naayapla dvpam go pamla kuju!
24 quia hic filius meus mortuus erat, et revixit: perierat, et inventus est. Et coeperunt epulari.
Ngoogv kuunyilo angv si sirokunv ngv, vbvritola vjak nw turpvku; nw ngooro kunvngv, vbvritola vjak ninyia paapv kunv.’ Okv vkvlvgabv dvpam ha pamrap toku.”
25 Erat autem filius eius senior in agro: et cum veniret, et appropinquaret domui, audivit symphoniam, et chorum:
“Vbvrire hoka kuunyilo achi yangv agum rongolo rito. Ninyigv lamtvlo vngkur rikulo, vdwlo naam aachidvlv bv riri hoka, nw giomin okv soomin namgv sidu a tvvpa toku.
26 et vocavit unum de servis, et interrogavit quid haec essent.
Vkvlvgabv nw pakbu ako goklwkla okv ninyia tvvkato, ‘Ogugo ridung dunvla?’
27 Isque dixit illi: Frater tuus venit, et occidit pater tuus vitulum saginatum, quia salvum illum recepit.
‘Noogv boruv naam aakur pvku,’ pakbuv mirwkto, ‘Okv noogv Abu svbv babok yachok nvgonyi paki pvkunv, ogulvgavbolo nw ninyia ayak alvdvkubv paakunam lvgabv.’
28 Indignatus est autem, et nolebat introire. Pater ergo illius egressus, coepit rogare illum.
Achi yangv achialvbv kvchakbriak laila nw naam arwnglo aamato; vkvlvgabv ninyigv Abu agumlo linto okv ninyia arwng aatokv vla kodwkkrwkla minto.
29 At ille respondens, dixit patri suo: Ecce tot annis servio tibi, et numquam mandatum tuum praeterivi: et numquam dedisti mihi hoedum ut cum amicis meis epularer:
Vbvritola nw ninyigv Abunyi mirwksito, ‘Kaatoka, anying mvnwnglo ngo nyira jvbv noogv lvgabv kudungkua nga rijito, okv ngo noogv minam a vdwloka tvvmabv rinam kaama. No nga ogugo jipv? Ngoogv ajin vdwaka lvkobv dvpam dvgv laka vla yabin akoka ka jinam kaama!
30 sed postquam filius tuus hic, qui devoravit substantiam suam cum meretricibus, venit, occidisti illi vitulum saginatum.
Vbvritola noogv kuunyilo angv si noogv yikungyira mvnwngnga randi vdwlo mva nvmin kunvngv, okv vdwlo nw naam aakur kunamv no ninyigv lvgabv svbv bakbok nvgonyi paki jiminla!’
31 At ipse dixit illi: Fili, tu semper mecum es, et omnia mea tua sunt:
Abu v mirwkto, ‘Ngoogv kuunyilo nga,’ ‘no ngam alu loki a lvkobv doobwng kunvngv, okv ngo ogugo doopv kudw mvnwngngv nokvku.
32 epulari autem, et gaudere oportebat, quia frater tuus hic, mortuus erat, et revixit: perierat, et inventus est.
Vbvritola ngonuv naayap segorung okv mvngpu segorung, ogulvgavbolo no gv boruv siro kunvngv, vbvritola vjak nw turpvku; nw ngero toku, vbvritola vjak ninyia paapvku.’”

< Lucam 15 >