Iacobi 1
1 Iacobus Dei, et Domini nostri Iesu Christi servus, duodecim tribubus, quae sunt in dispersione, salutem.
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
2 Omne gaudium existimate fratres mei, cum in tentationes varias incideritis:
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje
3 scientes quod probatio fidei vestrae patientiam operatur.
znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.
4 Patientia autem opus perfectum habet: ut sitis perfecti et integri in nullo deficientes.
Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
5 Si quis autem vestrum indiget sapientia, postulet a Deo, qui dat omnibus affluenter, et non improperat: et dabitur ei.
Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.
6 Postulet autem in fide nihil haesitans: qui enim haesitat, similis est fluctui maris, qui a vento movetur et circumfertur.
Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
7 non ergo aestimet homo ille quod accipiat aliquid a Domino.
Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina -
8 Vir duplex animo inconstans est in omnibus viis suis.
čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
9 Glorietur autem frater humilis in exaltatione sua:
Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,
10 dives autem in humilitate sua, quoniam sicut flos foeni transibit:
a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:
11 exortus est enim sol cum ardore, et arefecit foenum, et flos eius decidit, et decor vultus eius deperiit: ita et dives in itineribus suis marcescet.
sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.
12 Beatus vir, qui suffert tentationem: quoniam cum probatus fuerit, accipiet coronam vitae, quam repromisit Deus diligentibus se.
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
13 Nemo cum tentatur, dicat quoniam a Deo tentatur: Deus enim intentator malorum est: ipse autem neminem tentat.
Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
14 Unusquisque vero tentatur a concupiscentia sua abstractus, et illectus.
Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.
15 Deinde concupiscentia cum conceperit, parit peccatum: peccatum vero cum consummatum fuerit, generat mortem.
Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
16 Nolite itaque errare fratres mei dilectissimi.
Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
17 Omne datum optimum, et omne donum perfectum desursum est, descendens a Patre luminum, apud quem non est transmutatio, nec vicissitudinis obumbratio.
Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
18 Voluntarie enim genuit nos verbo veritatis, ut simus initium aliquod creaturae eius.
Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
19 Scitis fratres mei dilectissimi. Sit autem omnis homo velox ad audiendum: tardus autem ad loquendum, et tardus ad iram.
Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.
20 Ira enim viri, iustitiam Dei non operatur.
Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.
21 Propter quod abiicientes omnem immunditiam, et abundantiam malitiae, in mansuetudine suscipite insitum verbum, quod potest salvare animas vestras.
Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.
22 Estote autem factores verbi, et non auditores tantum: fallentes vosmetipsos.
Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.
23 Quia si quis auditor est verbi, et non factor: hic comparabitur viro consideranti vultum nativitatis suae in speculo:
Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:
24 consideravit enim se, et abiit, et statim oblitus est qualis fuerit.
promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.
25 Qui autem perspexerit in lege perfectae libertatis, et permanserit in ea, non auditor obliviosus factus, sed factor operis: hic beatus in facto suo erit.
A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.
26 Si quis autem putat se religiosum esse, non refrenans linguam suam, sed seducens cor suum, huius vana est religio.
Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
27 Religio munda, et immaculata apud Deum et Patrem, haec est: Visitare pupillos, et viduas in tribulatione eorum, et immaculatum se custodire ab hoc saeculo.
Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
