< Hebræos 3 >

1 Unde fratres sancti, vocationis caelestis participes, considerate Apostolum, et pontificem confessionis nostrae Iesum:
Ko ia, ʻe kāinga māʻoniʻoni, ʻoku kau ʻi he ui mei he langi, tokanga lahi ki he ʻaposetolo mo e fungani taulaʻeiki ʻo ʻetau lotu, ko Kalaisi Sisu;
2 qui fidelis est ei, qui praefecit illum sicut et Moyses in omni domo eius.
‌ʻAia naʻe angatonu kiate ia ne ne fakanofo ia, ʻo hangē foki ko Mōsese ʻi hono fale kotoa pē.
3 Amplioris enim gloriae iste prae Moyse dignus est habitus, quanto ampliorem honorem habet domus, qui fabricavit illam.
He naʻe totonu ke ne maʻu ʻe ia ʻae ongoongolelei lahi ʻia Mōsese, ʻo hangē ʻoku maʻu ʻe ia ʻoku langa ʻae fale ʻae ongoongolelei lahi ʻi he fale.
4 Omnis namque domus fabricatur ab aliquo: qui autem omnia creavit, Deus est.
He kuo langa kotoa pē ʻae fale ʻe ha taha; ka ko ia kuo ne langa ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ko e ʻOtua.
5 Et Moyses quidem fidelis erat in tota domo eius tamquam famulus, in testimonium eorum, quae dicenda erant:
Pea naʻe angatonu moʻoni ʻa Mōsese ʻi hono fale kotoa pē, ʻo hangē ko e tamaioʻeiki, ko e fakamoʻoni ʻoe ngaahi meʻa ko ia ʻe leaʻaki;
6 Christus vero tamquam filius in domo sua: quae domus sumus nos, si fiduciam, et gloriam spei usque ad finem, firmam retineamus.
Ka ko Kalaisi ko e ʻAlo ia ʻi hono fale ʻoʻona; pea ko hono fale ʻakitautolu, ʻo kapau te tau kuku maʻu ʻae tui mo e fiefia ʻoe ʻamanaki lelei ʻo aʻu ki he ikuʻanga.
7 Quapropter sicut dicit Spiritus sanctus: Hodie si vocem eius audieritis,
Ko ia (ʻo hangē ko e lea ʻae Laumālie Māʻoniʻoni, “Ko e ʻaho ni, ʻo kapau te mou fanongo ki hono leʻo,
8 nolite obdurare corda vestra, sicut in exacerbatione secundum diem tentationis in deserto,
‌ʻOua naʻa mou fakafefeka homou loto, ʻo hangē ko ia ʻi he fakahouhau ʻi he ʻaho ʻoe ʻahiʻahi ʻi he toafa:
9 ubi tentaverunt me patres vestri: probaverunt, et viderunt opera mea
‌ʻAia naʻe ʻahiʻahiʻi au ʻe hoʻomou ngaahi tamai, pea nau ʻahiʻahi kiate au, ʻonau mamata ki heʻeku ngaahi ngaue ʻi he taʻu ʻe fāngofulu.
10 quadraginta annis: Propter quod infensus fui generationi huic, et dixi: Semper errant corde. Ipsi autem non cognoverunt vias meas,
Ko ia ne u fehiʻa ai ki he toʻutangata ko ia, peau pehē, ‘ʻOku nau he maʻuaipē ʻi honau loto: pea ʻoku ʻikai te nau ʻilo hoku ngaahi hala.’
11 quibus iuravi in ira mea: Si introibunt in requiem meam.
Ko ia ne u fuakava ai ʻi heʻeku houhau, ‘E ʻikai te nau hū ki hoku mālōlōʻanga.)’”
12 Videte fratres, ne forte sit in aliquo vestrum cor malum incredulitatis, discedendi a Deo vivo:
Tokanga, ʻe kāinga, telia naʻa ai hamou tokotaha ha loto kovi ʻo taʻetui, he mavahe mei he ʻOtua moʻui.
13 sed adhortamini vosmetipsos per singulos dies, donec Hodie cognominatur, ut non obduretur quis ex vobis fallacia peccati.
Ka ke feakonakiʻaki ʻakimoutolu ʻi he ʻaho kotoa pē, ʻoku lolotonga hono ui, “Ko e ʻaho ni;” telia naʻa mataila hamou tokotaha ʻi he fakakākaaʻi ʻe he angahala.
14 Participes enim Christi effecti sumus: si tamen initium substantiae eius usque ad finem firmum retineamus.
He kuo maʻu ʻekitautolu ʻa Kalaisi, ʻo kapau te tau kuku maʻu ʻa ʻetau fuofua tui ʻo aʻu ki he ikuʻanga;
15 Dum dicitur: Hodie si vocem eius audieritis, nolite obdurare corda vestra, quemadmodum in illa exacerbatione.
Pea lolotonga ʻoku pehē, “Ko e ʻaho ni, ʻo kapau te mou fanongo ki hono leʻo, ʻoua naʻa fakafefeka homou loto, ʻo hangē ko ia ʻi he fakahouhau.”
16 Quidam enim audientes exacerbaverunt: sed non universi qui profecti sunt ex Aegypto per Moysen.
He ko hai naʻe fakahouhau ʻi he hili ʻenau fanongo? ʻIkai ko kinautolu kotoa pē naʻe haʻu mei ʻIsipite ia Mōsese?
17 Quibus autem infensus est quadraginta annis? Nonne illis, qui peccaverunt, quorum cadavera prostrata sunt in deserto?
Ka ko hai ne houhau ai ia ʻi he taʻu ʻe fāngofulu? ʻIkai ko kinautolu naʻe angahala, pea tō honau ʻangaʻanga ʻi he toafa?
18 Quibus autem iuravit non introire in requiem ipsius, nisi illis, qui increduli fuerunt?
Pea naʻe fuakava ia kia hai “ʻe ʻikai te nau hū ki hono mālōlōʻanga,” ka kiate kinautolu pe naʻe taʻetui?
19 Et videmus, quia non potuerunt introire in requiem ipsius propter incredulitatem.
Ko ia ʻoku tau ʻilo, naʻe ʻikai faʻa hū atu ʻakinautolu ko e meʻa ʻi he taʻetui.

< Hebræos 3 >