Hebræos 10
1 Umbram enim habens lex futurorum bonorum, non ipsam imaginem rerum: per singulos annos eisdem ipsis hostiis, quas offerunt indesinenter, numquam potest accedentes perfectos facere:
Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve.
2 alioquin cessassent offerri: ideo quod nullam haberent ultra conscientiam peccati, cultores semel mundati:
Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste;
3 sed in ipsis commemoratio peccatorum per singulos annos fit.
Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe.
4 impossibile enim est sanguine taurorum et hircorum auferri peccata.
Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha.
5 Ideo ingrediens mundum dicit: Hostiam, et oblationem noluisti: corpus autem aptasti mihi:
Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.
6 holocaustomata pro peccato non tibi placuerunt.
Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni.
7 Tunc dixi: Ecce venio: in capite libri scriptum est de me: Ut faciam, Deus, voluntatem tuam.
Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože.
8 Superius dicens: Quia hostias, et oblationes, et holocaustomata pro peccato noluisti, nec placita sunt tibi, quae secundum legem offeruntur,
I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose;
9 tunc dixi: Ecce venio, ut faciam, Deus, voluntatem tuam: aufert primum, ut sequens statuat.
Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.
10 In qua voluntate sanctificati sumus per oblationem corporis Iesu Christi semel.
Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom.
11 Et omnis quidem sacerdos praesto est quotidie ministrans, et easdem saepe offerens hostias, quae numquam possunt auferre peccata:
I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha.
12 hic autem unam pro peccatis offerens hostiam, in sempiternum sedet in dextera Dei,
A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,
13 de cetero expectans donec ponantur inimici eius scabellum pedum eius.
Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima.
14 Una enim oblatione, consummavit in sempiternum sanctificatos.
Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni.
15 Contestatur autem nos et Spiritus sanctus. Postquam enim dixit:
A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano:
16 Hoc autem testamentum, quod testabor ad illos post dies illos, dicit Dominus: Dabo leges meas in cordibus eorum, et in mentibus eorum superscribam eas:
Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih;
17 et peccatorum, et iniquitatum eorum iam non recordabor amplius.
I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati.
18 Ubi autem horum remissio: iam non est oblatio pro peccato.
A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.
19 Habentes itaque fratres fiduciam in introitu sanctorum in sanguine Christi,
Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,
20 quam initiavit nobis viam novam, et viventem per velamen, id est, carnem suam,
Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem,
21 et sacerdotem magnum super domum Dei:
I sveštenika velikoga nad domom Božijim:
22 accedamus cum vero corde in plenitudine fidei, aspersi corda a conscientia mala, et abluti corpus aqua munda,
Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom;
23 teneamus spei nostrae confessionem indeclinabilem, (fidelis enim est qui repromisit),
Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao;
24 et consideremus invicem in provocationem charitatis, et bonorum operum:
I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima,
25 non deserentes collectionem nostram, sicut consuetudinis est quibusdam, sed consolantes, et tanto magis quanto videritis appropinquantem diem.
Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni.
26 Voluntarie enim peccantibus nobis post acceptam notitiam veritatis, iam non relinquitur pro peccatis hostia,
Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;
27 terribilis autem quaedam expectatio iudicii, et ignis aemulatio, quae consumptura est adversarios.
Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote.
28 Irritam quis faciens legem Moysi, sine ulla miseratione duobus vel tribus testibus moritur:
Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.
29 quanto magis putatis deteriora mereri supplicia qui filium Dei conculcaverit, et sanguinem testamenti pollutum duxerit, in quo sanctificatus est, et spiritui gratiae contumeliam fecerit?
Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži?
30 Scimus enim qui dixit: Mihi vindictam, et ego retribuam. Et iterum: Quia iudicabit Dominus populum suum.
Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu.
31 Horrendum est incidere in manus Dei viventis.
Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32 Rememoramini autem pristinos dies, in quibus illuminati, magnum certamen sustinuistis passionum:
Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste,
33 et in altero quidem opprobriis, et tribulationibus spectaculum facti: in altero autem socii taliter conversantium effecti.
Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako.
34 Nam et vinctis compassi estis, et rapinam bonorum vestrorum cum gaudio suscepistis, cognoscentes vos habere meliorem, et manentem substantiam.
Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima.
35 Nolite itaque amittere confidentiam vestram, quae magnam habet remunerationem.
Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu.
36 Patientia enim vobis necessaria est: ut voluntatem Dei facientes, reportetis promissionem.
Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje.
37 Adhuc enim modicum aliquantulumque, qui venturus est, veniet, et non tardabit.
Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti.
38 iustus autem meus ex fide vivit. quod si subtraxerit se, non placebit animae meae.
A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše.
39 Nos autem non sumus subtractionis filii in perditionem, sed fidei in acquisitionem animae.
A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.
