Timotheum Ii 2

1 Tu ergo fili mi confortare in gratia, quae est in Christo Iesu:

Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista;

2 et quae audisti a me per multos testes, haec commenda fidelibus hominibus, qui idonei erant et alios docere.

I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti.

3 Labora sicut bonus miles Christi Iesu.

Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista;

4 Nemo militans Deo implicat se negotiis saecularibus: ut ei placeat, cui se probavit.

Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi.

5 Nam et qui certat in agone, non coronabitur nisi legitime certaverit.

Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje.

6 Laborantem agricolam oportet primum de fructibus percipere.

Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda.

7 Intellige quae dico: dabit enim tibi Dominus in omnibus intellectum.

Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu.

8 Memor esto Dominum IESUM CHRISTUM resurrexisse a mortuis ex semine David, secundum Evangelium meum,

Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu,

9 in quo laboro usque ad vincula, quasi male operans: sed verbum Dei non est alligatum.

U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže.

10 Ideo omnia sustineo propter electos, ut et ipsi salutem consequantur, quae est in Christo Iesu, cum gloria caelesti. (aiōnios g166)

Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom. (aiōnios g166)

11 Fidelis sermo: Nam si commortui sumus, et convivemus:

Istinita je rijeè: ako s njim umrijesmo, to æemo s njim i oživljeti.

12 si sustinebimus, et conregnabimus: si negaverimus, et ille negabit nos:

Ako trpimo, s njim æemo i carovati. Ako se odreèemo, i on æe se nas odreæi.

13 si non credimus, ille fidelis permanet, negare seipsum non potest.

Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreæi.

14 Haec commone: testificans coram Deo. Noli contendere verbis: ad nihil enim utile est, nisi ad subversionem audientium.

Ovo napominji, i posvjedoèi pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju.

15 Solicite cura teipsum probabilem exhibere Deo, operarium inconfusibilem, recte tractantem verbum veritatis:

Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja rijeèju istine.

16 Profana autem, et vaniloquia devita: multum enim proficiunt ad impietatem:

A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti,

17 et sermo eorum ut cancer serpit: ex quibus est Hymenaeus, et Philetus,

I rijeè njihova kao živina toèi: meðu kojima je Imenej i Filit,

18 qui a veritate exciderunt, dicentes resurrectionem esse iam factam, et subverterunt quorundam fidem.

Koji u istini pogriješiše govoreæi da je vaskrsenije veæ bilo; i smetaju vjeru nekijeh.

19 Sed firmum fundamentum Dei stat, habens signaculum hoc: Cognovit Dominus qui sunt eius, et discedat ab iniquitate omnis, qui invocat nomen Domini.

Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajuæi ovaj peèat: pozna Gospod svoje; i: da otstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje.

20 In magna autem domo non solum sunt vasa aurea, et argentea, sed et lignea, et fictilia: et quaedam quidem in honorem, quaedam autem in contumeliam.

A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za èast, a jedni za sramotu.

21 Si quis ergo emundaverit se ab istis, erit vas in honorem sanctificatum, et utile Domino ad omne opus bonum paratum.

Ako dakle ko oèisti sebe od ovoga, biæe sud za èast, osveæen, i potreban domaæinu, pripravljen za svako dobro djelo.

22 Iuvenilia autem desideria fuge, sectare vero iustitiam, fidem, spem, charitatem, et pacem cum iis, qui invocant Dominum de corde puro.

Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od èistoga srca;

23 Stultas autem, et sine disciplina quaestiones devita: sciens quia generant lites.

A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajuæi da raðaju svaðe.

24 Servum autem Domini non oportet litigare: sed mansuetum esse ad omnes, docibilem, patientem,

A sluga Gospodnji ne treba da se svaða, nego da bude krotak k svima, pouèljiv, koji nepravdu može podnositi,

25 cum modestia corripientem eos, qui resistunt veritati: nequando Deus det illis poenitentiam ad cognoscendam veritatem,

I s krotošæu pouèavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine,

26 et resipiscant a diaboli laqueis, a quo captivi tenentur ad ipsius voluntatem.

I da se iskopaju iz zamke ðavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju.