Proverbiorum 1
1 Parabolæ Salomonis, filii David, regis Israël,
Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
2 ad sciendam sapientiam et disciplinam;
da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
3 ad intelligenda verba prudentiæ, et suscipiendam eruditionem doctrinæ, justitiam, et judicium, et æquitatem:
da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
4 ut detur parvulis astutia, adolescenti scientia et intellectus.
da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
5 Audiens sapiens, sapientior erit, et intelligens gubernacula possidebit.
kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
6 Animadvertet parabolam et interpretationem, verba sapientum et ænigmata eorum.
da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
7 Timor Domini principium sapientiæ; sapientiam atque doctrinam stulti despiciunt.
Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
8 Audi, fili mi, disciplinam patris tui, et ne dimittas legem matris tuæ:
Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
9 ut addatur gratia capiti tuo, et torques collo tuo.
Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
10 Fili mi, si te lactaverint peccatores, ne acquiescas eis.
Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
11 Si dixerint: Veni nobiscum, insidiemur sanguini; abscondamus tendiculas contra insontem frustra;
ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; (Sheol h7585)
13 omnem pretiosam substantiam reperiemus; implebimus domos nostras spoliis:
naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
14 sortem mitte nobiscum, marsupium unum sit omnium nostrum:
bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.”
15 fili mi, ne ambules cum eis; prohibe pedem tuum a semitis eorum:
Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
16 pedes enim illorum ad malum currunt, et festinant ut effundant sanguinem.
Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
17 Frustra autem jacitur rete ante oculos pennatorum.
Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
18 Ipsi quoque contra sanguinem suum insidiantur, et moliuntur fraudes contra animas suas.
A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
19 Sic semitæ omnis avari: animas possidentium rapiunt.
Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
20 Sapientia foris prædicat; in plateis dat vocem suam:
Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
21 in capite turbarum clamitat; in foribus portarum urbis profert verba sua, dicens:
propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:
22 Usquequo, parvuli, diligitis infantiam, et stulti ea quæ sibi sunt noxia cupient, et imprudentes odibunt scientiam?
“Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
23 convertimini ad correptionem meam. En proferam vobis spiritum meum, et ostendam vobis verba mea.
Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
24 Quia vocavi, et renuistis; extendi manum meam, et non fuit qui aspiceret:
Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.
25 despexistis omne consilium meum, et increpationes meas neglexistis.
Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;
26 Ego quoque in interitu vestro ridebo, et subsannabo cum vobis id quod timebatis advenerit.
zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:
27 Cum irruerit repentina calamitas, et interitus quasi tempestas ingruerit; quando venerit super vos tribulatio et angustia:
kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
28 tunc invocabunt me, et non exaudiam; mane consurgent, et non invenient me:
Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
29 eo quod exosam habuerint disciplinam, et timorem Domini non susceperint,
Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
30 nec acquieverint consilio meo, et detraxerint universæ correptioni meæ.
niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.
31 Comedent igitur fructus viæ suæ, suisque consiliis saturabuntur.
Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
32 Aversio parvulorum interficiet eos, et prosperitas stultorum perdet illos.
Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
33 Qui autem me audierit, absque terrore requiescet, et abundantia perfruetur, timore malorum sublato.
A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.”
