Marcum 1
1 Initium Evangelii Jesu Christi, Filii Dei.
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
2 Sicut scriptum est in Isaia propheta: Ecce ego mitto angelum meum ante faciem tuam, qui præparabit viam tuam ante te.
Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
3 Vox clamantis in deserto: Parate viam Domini, rectas facite semitas ejus.
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
4 Fuit Joannes in deserto baptizans, et prædicans baptismum pœnitentiæ in remissionem peccatorum.
Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
5 Et egrediebatur ad eum omnis Judææ regio, et Jerosolymitæ universi, et baptizabantur ab illo in Jordanis flumine, confitentes peccata sua.
Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
6 Et erat Joannes vestitus pilis cameli, et zona pellicea circa lumbos ejus, et locustas et mel silvestre edebat.
Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
7 Et prædicabat dicens: Venit fortior me post me, cujus non sum dignus procumbens solvere corrigiam calceamentorum ejus.
I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
8 Ego baptizavi vos aqua, ille vero baptizabit vos Spiritu Sancto.
Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.”
9 Et factum est: in diebus illis venit Jesus a Nazareth Galilææ: et baptizatus est a Joanne in Jordane.
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
10 Et statim ascendens de aqua, vidit cælos apertos, et Spiritum tamquam columbam descendentem, et manentem in ipso.
I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
11 Et vox facta est de cælis: Tu es Filius meus dilectus, in te complacui.
a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
12 Et statim Spiritus expulit eum in desertum.
I odmah ga Duh nagna u pustinju.
13 Et erat in deserto quadraginta diebus, et quadraginta noctibus: et tentabatur a Satana: eratque cum bestiis, et angeli ministrabant illi.
I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
14 Postquam autem traditus est Joannes, venit Jesus in Galilæam, prædicans Evangelium regni Dei,
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
15 et dicens: Quoniam impletum est tempus, et appropinquavit regnum Dei: pœnitemini, et credite Evangelio.
“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
16 Et præteriens secus mare Galilææ, vidit Simonem, et Andream fratrem ejus, mittentes retia in mare (erant enim piscatores),
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
17 et dixit eis Jesus: Venite post me, et faciam vos fieri piscatores hominum.
I reče im Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!”
18 Et protinus relictis retibus, secuti sunt eum.
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
19 Et progressus inde pusillum, vidit Jacobum Zebedæi, et Joannem fratrem ejus, et ipsos componentes retia in navi:
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.
20 et statim vocavit illos. Et relicto patre suo Zebedæo in navi cum mercenariis, secuti sunt eum.
Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
21 Et ingrediuntur Capharnaum: et statim sabbatis ingressus in synagogam, docebat eos.
I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.
22 Et stupebant super doctrina ejus: erat enim docens eos quasi potestatem habens, et non sicut scribæ.
Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23 Et erat in synagoga eorum homo in spiritu immundo: et exclamavit,
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:
24 dicens: Quid nobis et tibi, Jesu Nazarene? venisti perdere nos? scio qui sis, Sanctus Dei.
“Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!”
25 Et comminatus est ei Jesus, dicens: Obmutesce, et exi de homine.
Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!”
26 Et discerpens eum spiritus immundus, et exclamans voce magna, exiit ab eo.
Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
27 Et mirati sunt omnes, ita ut conquirerent inter se dicentes: Quidnam est hoc? quænam doctrina hæc nova? quia in potestate etiam spiritibus immundis imperat, et obediunt ei.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.”
28 Et processit rumor ejus statim in omnem regionem Galilææ.
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
29 Et protinus egredientes de synagoga, venerunt in domum Simonis et Andreæ, cum Jacobo et Joanne.
I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.
30 Decumbebat autem socrus Simonis febricitans: et statim dicunt ei de illa.
A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
31 Et accedens elevavit eam, apprehensa manu ejus: et continuo dimisit eam febris, et ministrabat eis.
On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
32 Vespere autem facto cum occidisset sol, afferebant ad eum omnes male habentes, et dæmonia habentes:
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
33 et erat omnis civitas congregata ad januam.
I sav je grad nagrnuo k vratima.
34 Et curavit multos, qui vexabantur variis languoribus, et dæmonia multa ejiciebat, et non sinebat ea loqui, quoniam sciebant eum.
I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
35 Et diluculo valde surgens, egressus abiit in desertum locum, ibique orabat.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.
36 Et prosecutus est eum Simon, et qui cum illo erant.
Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.
37 Et cum invenissent eum, dixerunt ei: Quia omnes quærunt te.
Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.”
38 Et ait illis: Eamus in proximos vicos, et civitates, ut et ibi prædicem: ad hoc enim veni.
Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.”
39 Et erat prædicans in synagogis eorum, et in omni Galilæa, et dæmonia ejiciens.
I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
40 Et venit ad eum leprosus deprecans eum: et genu flexo dixit ei: Si vis, potes me mundare.
I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
41 Jesus autem misertus ejus, extendit manum suam: et tangens eum, ait illi: Volo: mundare.
Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: “Hoću, budi čist!”
42 Et cum dixisset, statim discessit ab eo lepra, et mundatus est.
I odmah nesta s njega gube i očisti se.
43 Et comminatus est ei, statimque ejecit illum,
Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi
44 et dicit ei: Vide nemini dixeris: sed vade, ostende te principi sacerdotum, et offer pro emundatione tua, quæ præcepit Moyses in testimonium illis.
riječima: “Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
45 At ille egressus cœpit prædicare, et diffamare sermonem, ita ut jam non posset manifeste introire in civitatem, sed foris in desertis locis esset, et conveniebant ad eum undique.
Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
