Lucam 7
1 Cum autem implesset omnia verba sua in aures plebis, intravit Capharnaum.
Kana vaćarda o Isus sa kava angle manuša, đelo ano foro Kafarnaum.
2 Centurionis autem cujusdam servus male habens, erat moriturus: qui illi erat pretiosus.
Gothe jekhe rimskone kapetano sasa jekh kandino savo sasa nasvalo dži o meripe thaj save but manglja.
3 Et cum audisset de Jesu, misit ad eum seniores Judæorum, rogans eum ut veniret et salvaret servum ejus.
Kana o kapetano šunda e Isusese, bičhalda leste nesave jevrejskone phurederen te molin le te avol te sastarol lese kandino.
4 At illi cum venissent ad Jesum, rogabant eum sollicite, dicentes ei: Quia dignus est ut hoc illi præstes:
Kana avile ko Isus, but molisade le vaćarindoj: “Vov zaslužil gova te ćere lese,
5 diligit enim gentem nostram, et synagogam ipse ædificavit nobis.
golese kaj manđol amaro narodo thaj ćerda amenđe sinagoga.”
6 Jesus autem ibat cum illis. Et cum jam non longe esset a domo, misit ad eum centurio amicos, dicens: Domine, noli vexari: non enim sum dignus ut sub tectum meum intres:
Gija, o Isus đelo lencar. Kana ni sesa dur taro čher, bičhalda o kapetano pe amalen te vaćaren lese: “Gospode! Ma čhuv tuće gova pharipe golesa so ka de ane mingro čher, golese kaj me naj sem dostojno te ave tali mingri streja.
7 propter quod et meipsum non sum dignum arbitratus ut venirem ad te: sed dic verbo, et sanabitur puer meus.
Golese ni mangljem te avav angle tute kaj naj sem dostojno. Nego vaćar samo jekh lafi thaj sigate ka sastol mingro manglo kandino.
8 Nam et ego homo sum sub potestate constitutus, habens sub me milites: et dico huic, Vade, et vadit: et alii, Veni, et venit: et servo meo, Fac hoc, et facit.
Golese kaj i me sem manuš tale nekaso autoritet thaj isi man tale mande vojnikura, pa vaćarav jekhese: ‘Dža’, thaj vov džal. Vaćarav dujtonese: ‘Av’, thaj vov avol. Vaćarav mingre kandinese: ‘Ćer’, thaj ćerol gova.”
9 Quo audito Jesus miratus est: et conversus sequentibus se turbis, dixit: Amen dico vobis, nec in Israël tantam fidem inveni.
Kana šunda gova o Isus, čudisajlo thaj irisajlo e manušenđe save đele pale leste thaj vaćarda lenđe: “Vaćarav tumenđe, nijekhe Jevreje vadži ni arakhljem ano Izrael save isi gaći pačajipe.”
10 Et reversi, qui missi fuerant, domum, invenerunt servum, qui languerat, sanum.
Tegani kola manuša so sesa bičhalde, irisajle čhere thaj arakhlje e nasvale kandino saste.
11 Et factum est: deinceps ibat in civitatem quæ vocatur Naim: et ibant cum eo discipuli ejus et turba copiosa.
Na but pale gova, o Isus đelo ano foro savo akhardola Nain. Đele lesa lese sikade thaj pherdo manuša.
12 Cum autem appropinquaret portæ civitatis, ecce defunctus efferebatur filius unicus matris suæ: et hæc vidua erat: et turba civitatis multa cum illa.
Kana avile pašo vudar e foroso, nesave manuša ikalde jekhe terne čhave, savo mulo. Vov sasa jekhoro čhavo jekha dejako, savako rom mulo. Pherdo manuša andaro foro džana lasa te prahon e čhave.
13 Quam cum vidisset Dominus, misericordia motus super eam, dixit illi: Noli flere.
Kana dikhlja la o Gospod, pelo lese žal laće thaj vaćarda: “Ma rov!”
14 Et accessit, et tetigit loculum. (Hi autem qui portabant, steterunt.) Et ait: Adolescens, tibi dico, surge.
Tegani avilo paše thaj dolda pe po than kaj sasa pašljardo o mulo čhavo. E manuša save inđarena le ačhile thaj o Isus vaćarda: “Čhaveja! Tuće vaćarav, ušti!”
15 Et resedit qui erat mortuus, et cœpit loqui. Et dedit illum matri suæ.
O mulo čhavo bešlo thaj lija te vaćarol, a o Isus dija le lese daće.
16 Accepit autem omnes timor: et magnificabant Deum, dicentes: Quia propheta magnus surrexit in nobis: et quia Deus visitavit plebem suam.
Savore darajle thaj hvalisade e Devle vaćarindoj: “Baro proroko si maškar amende!” Thaj: “O Dol avilo te pomognil pe manušenđe!”
17 Et exiit hic sermo in universam Judæam de eo, et in omnem circa regionem.
Kava šundilo taro Isus ani sa i Judeja thaj ane sa e pašutne thana.
18 Et nuntiaverunt Joanni discipuli ejus de omnibus his.
E Jovanese e Krstiteljese sikade vaćarde lese sa kava so o Isus ćerda. Tegani akharda o Jovane pe dujen sikaden
19 Et convocavit duos de discipulis suis Joannes, et misit ad Jesum, dicens: Tu es qui venturus es, an alium exspectamus?
thaj bičhalda len ko Gospod te pučen le: “Tu li san gova save obećisada o Dol kaj trubul te avol, il te ađućara avere?”
20 Cum autem venissent ad eum viri, dixerunt: Joannes Baptista misit nos ad te dicens: Tu es qui venturus es, an alium exspectamus?
Kana avile gola duj manuša ko Isus, phende lese: “O Jovane o Krstitelj bičhalda amen tute te puča tut: ‘Tu li san gova save obećisada o Dol kaj trubul te avol, il te ađućara avere?’”
21 (In ipsa autem hora multos curavit a languoribus, et plagis, et spiritibus malis, et cæcis multis donavit visum.)
Ane gova sato o Isus sastarda buten taro lengo nasvalipe, tare lengo pharipe thaj tare bilačhe duxura thaj bute koren dija dičhipe.
22 Et respondens, dixit illis: Euntes renuntiate Joanni quæ audistis et vidistis: quia cæci vident, claudi ambulant, leprosi mundantur, surdi audiunt, mortui resurgunt, pauperes evangelizantur:
Gija o Isus phenda e Jovanese sikadenđe: “Džan thaj vaćaren e Jovanese so dikhljen thaj so šunden: e kore dičhen, e banđe phiren, e gubava thodon, e kašuće šunen, e mule ušten taro meripe thaj e čororenđe vaćarol pe o Lačho Lafi.
23 et beatus est quicumque non fuerit scandalizatus in me.
Blagoslovimo si kova savo naj sablaznimo paše mande!”
24 Et cum discessissent nuntii Joannis, cœpit de Joanne dicere ad turbas: Quid existis in desertum videre? arundinem vento agitatam?
Kana đele e Jovanese sikade, o Isus lija te vaćarol taro Jovane e bute manušenđe: “So ikliljen te dičhen ki pustinja? I trska, savi banđol ki balval?
25 Sed quid existis videre? hominem mollibus vestibus indutum? Ecce qui in veste pretiosa sunt et deliciis, in domibus regum sunt.
Il so ikliljen te dičhen? Manuše ane barvale fostanura urade? Na! Kola save phiraven barvale fostanura thaj ano šukaripe, bešen ane carska palate.
26 Sed quid existis videre? prophetam? Utique dico vobis, et plus quam prophetam:
Il so ikliljen te dičhen? Proroko? Va, me phenav tumenđe, vov si pobut taro proroko.
27 hic est, de quo scriptum est: Ecce mitto angelum meum ante faciem tuam, qui præparabit viam tuam ante te.
Golese so, o Jovane si manuš kastar si pisimo ano Sveto lil: ‘Ak, me bičhalav mingre glasniko angle tute, savo ka pripremil tuće o drom angle tute.’
28 Dico enim vobis: major inter natos mulierum propheta Joanne Baptista nemo est: qui autem minor est in regno Dei, major est illo.
Vaćarav tumenđe: maškare sa e manuša save sesa bijande tare romnja, ni sasa khoni pobaro taro Jovane. Al i o emcikno ano Carstvo e Devleso pobaro si lestar.”
29 Et omnis populus audiens et publicani, justificaverunt Deum, baptizati baptismo Joannis.
Sa e manuša so šunde e Isuse, pa i nesave carincura, pindžarde kaj si e Devleso sikajipe čačukano, golesa so krstisajle e Jovanese krstimasa.
30 Pharisæi autem et legisperiti consilium Dei spreverunt in semetipsos, non baptizati ab eo.
Al e fariseja thaj e učitelja tare Mojsijaso zakon čhudije o plan e Devleso savo sasa lenđe thaj ni manglje o Jovane te krstil len.
31 Ait autem Dominus: Cui ergo similes dicam homines generationis hujus? et cui similes sunt?
O Isus vaćarda: “Kasa te uporediv e manušen tari kaja kuštik save si akana džuvde? Sar kaste si von slična?
32 Similes sunt pueris sedentibus in foro, et loquentibus ad invicem, et dicentibus: Cantavimus vobis tibiis, et non saltastis: lamentavimus, et non plorastis.
Von si sar čhavore save bešen ko drom thaj akharen jekh avere vaćarindoj: ‘Bašaldam tumenđe vesela đilja, a tumen ni čhelden! Bašaldam tumenđe žalosna đilja, a tumen ni rujen!’
33 Venit enim Joannes Baptista, neque manducans panem, neque bibens vinum, et dicitis: Dæmonium habet.
Golese kaj, avilo o Jovane o Krstitelj savo ni xalja mangro thaj ni pijola mol, a tumen vaćaren: ‘O beng ane leste!’
34 Venit Filius hominis manducans, et bibens, et dicitis: Ecce homo devorator, et bibens vinum, amicus publicanorum et peccatorum.
Aviljem me, o Čhavo e manušeso, savo xav thaj pijav, a tumen vaćaren: ‘Dikh, manuš halano thaj mato, amal e carincurengo thaj e grešnikurengo!’
35 Et justificata est sapientia ab omnibus filiis suis.
Al, sa gola so prihvatisade gova sikajipe, phende kaj si e Devleso mudrost čačukano!”
36 Rogabat autem illum quidam de pharisæis ut manducaret cum illo. Et ingressus domum pharisæi discubuit.
Jekh farisejo kaso alav sasa Simon dija vika e Isuse te avol te xal mangro ke leste. O Isus đelo ano čher e farisejeso thaj čhuta pe pašo astali.
37 Et ecce mulier, quæ erat in civitate peccatrix, ut cognovit quod accubuisset in domo pharisæi, attulit alabastrum unguenti:
Thaj dikh, ane gova foro sasa i džuvli savaće džanglja pe kaj si grešnica. Voj šunda kaj si o Isus pašo astali ano čher e farisejeso, i avili andre thaj anda kučalo miris ko čaro savo sasa taro mermerno bar.
38 et stans retro secus pedes ejus, lacrimis cœpit rigare pedes ejus, et capillis capitis sui tergebat, et osculabatur pedes ejus, et unguento ungebat.
Voj ačhili palo Isus thaj rojindoj, peli ke pe koča paše lese pingre thaj lija te thovol len pe jasvencar. Tegani koslja len pe balencar, čumidija lese pingre thaj makhlja len e mirisesa.
39 Videns autem pharisæus, qui vocaverat eum, ait intra se dicens: Hic si esset propheta, sciret utique quæ et qualis est mulier, quæ tangit eum: quia peccatrix est.
Kana gova dikhlja o farisejo savo akharda le, vaćarda ane peste: “Te avol kava manuš proroko, bi džanola ko si kaja džuvli savi dolol le. Vov bi džanola kaj si grešnica!”
40 Et respondens Jesus, dixit ad illum: Simon, habeo tibi aliquid dicere. At ille ait: Magister, dic.
O Isus phenda lese: “Simone! Isi man khanči te vaćarav tuće.” Vov vaćarda: “Učitelju, vaćar!”
41 Duo debitores erant cuidam fœneratori: unus debebat denarios quingentos, et alius quinquaginta.
O Isus vaćarda: “Duj džene sesa dužna jekhe manušese. Jekh sasa dužno panšel srebrenjakura a o dujto pinda.
42 Non habentibus illis unde redderent, donavit utrisque. Quis ergo eum plus diligit?
Kana len naj sasa te irin, kova manuš oprostisada soldujenđe. Vaćar, tare kala duj savo ka manđol le pobut?”
43 Respondens Simon dixit: Æstimo quia is cui plus donavit. At ille dixit ei: Recte judicasti.
O Simon vaćarda lese: “Pa bi phenava kolese kas sasa pobaro dugo.” A o Isus vaćarda lese: “Gija si, šukar vaćardan.”
44 Et conversus ad mulierem, dixit Simoni: Vides hanc mulierem? Intravi in domum tuam, aquam pedibus meis non dedisti: hæc autem lacrimis rigavit pedes meos, et capillis suis tersit.
Tegani irisajlo o Isus premali džuvli thaj vaćarda e Simonese: “Dičhe li kala džuvlja? Me aviljem ane ćiro čher thaj paj ni andan mingre pingrenđe, al voj pe jasvencar thoda len thaj pe balencar koslja len.
45 Osculum mihi non dedisti: hæc autem ex quo intravit, non cessavit osculari pedes meos.
Ni čumidipe ni dijan man, al voj sar aviljem, ni ačhili te čumidol mingre pingre.
46 Oleo caput meum non unxisti: hæc autem unguento unxit pedes meos.
Uljesa ni makhljan mingro šoro, al voj mirisesa makhlja mingre pingre.
47 Propter quod dico tibi: remittuntur ei peccata multa, quoniam dilexit multum. Cui autem minus dimittitur, minus diligit.
Golese vaćarav tuće: ‘Baro manglipe sikada manđe, golese so si laće oprostime but bare grehura. Al kase zala oprostime, sikavol zala manglipe.’”
48 Dixit autem ad illam: Remittuntur tibi peccata.
A laće vaćarda: “Oprostime si ćire grehura.”
49 Et cœperunt qui simul accumbebant, dicere intra se: Quis est hic qui etiam peccata dimittit?
Tegani ane peste lije te vaćaren kola so sesa lesa pašo astali: “Ko si kava savo šaj oprostil e grehura?”
50 Dixit autem ad mulierem: Fides tua te salvam fecit: vade in pace.
Al o Isus vaćarda e džuvljaće: “Ćiro pačajipe spasisada tut. Dža ano mir!”
