Romanos 4
1 Quid ergo dicemus invenisse Abraham patrem nostrum secundum carnem?
Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao?
2 Si enim Abraham ex operibus iustificatus est, habet gloriam, sed non apud Deum.
Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga.
3 Quid enim dicit Scriptura? Credidit Abraham Deo: et reputatam est illi ad iustitiam.
Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu.
4 Ei autem, qui operatur, merces non imputatur secundum gratiam, sed secundum debitum.
A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu.
5 Ei vero, qui non operatur, credenti autem in eum, qui iustificat impium, reputatur fides eius ad iustitiam secundum propositum gratiæ Dei.
A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu.
6 Sicut et David dicit beatitudinem hominis, cui Deus accepto fert iustitiam sine operibus:
Kao što i David govori da je blago èovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona:
7 Beati, quorum remissæ sunt iniquitates, et quorum tecta sunt peccata.
Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.
8 Beatus vir, cui non imputavit Dominus peccatum.
Blago èovjeku kome Gospod ne prima grijeha.
9 Beatitudo ergo hæc in circumcisione tantum manet, an etiam in præputio? Dicimus enim quia reputata est Abrahæ fides ad iustitiam.
Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu.
10 Quomodo ergo reputata est? in circumcisione, an in præputio? Non in circumcisione, sed in præputio.
Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.
11 Et signum accepit circumcisionis, signaculum iustitiæ fidei, quæ est in præputio: ut sit pater omnium credentium per præputium, ut reputetur et illis ad iustitiam:
I primi znak obrezanja kao peèat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu;
12 et sit pater circumcisionis non iis tantum, qui sunt ex circumcisione, sed et iis, qui sectantur vestigia fidei, quæ est in præputio patris nostri Abrahæ.
I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama.
13 Non enim per legem promissio Abrahæ, aut semini eius ut heres esset mundi: sed per iustitiam fidei.
Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere.
14 Si enim qui ex lege, heredes sunt: exinanita est fides, abolita est promissio.
Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje.
15 Lex enim iram operatur. Ubi enim non est lex: nec prævaricatio.
Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa.
16 Ideo ex fide, ut secundum gratiam firma sit promissio omni semini, non ei, qui ex lege est solum, sed et ei qui ex fide est Abrahæ, qui pater est omnium nostrum
Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama,
17 (sicut scriptum est: Quia patrem multarum gentium posui te) ante Deum, cui credidit, qui vivificat mortuos, et vocat ea quæ non sunt, tamquam ea quæ sunt.
Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest:
18 qui contra spem in spem credidit, ut fieret pater multarum gentium secundum quod dictum est ei: Sic erit semen tuum.
On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje.
19 Et non infirmatus est fide, nec consideravit corpus suum emortuum, cum iam fere centum esset annorum: et emortuam vulvam Saræ:
I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.
20 In repromissione etiam Dei non hæsitavit diffidentia, sed confortatus est fide, dans gloriam Deo:
I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu.
21 plenissime sciens quia quæcumque promisit, potens est et facere.
I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti.
22 Ideo et reputatum est illi ad iustitiam.
Zato se i primi njemu u pravdu.
23 Non est autem scriptum tantum propter ipsum quia reputatum est illi ad iustitiam:
Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi,
24 sed et propter nos, quibus reputabitur credentibus in eum, qui suscitavit Iesum Christum Dominum nostrum a mortuis,
Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,
25 qui traditus est propter delicta nostra, et resurrexit propter iustificationem nostram.
Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.
