Romanos 2

1 Propter quod inexcusabilis es o homo omnis, qui iudicas. In quo enim iudicas alterum, teipsum condemnas: eadem enim agis quæ iudicas.

Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi.

2 Scimus enim quoniam iudicium Dei est secundum veritatem in eos, qui talia agunt.

A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine.

3 Existimas autem hoc o homo, qui iudicas eos, qui talia agunt, et facis ea, quia tu effugies iudicium Dei?

Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega?

4 An divitias bonitatis eius, et patientiæ, et longanimitatis contemnis? ignoras quoniam benignitas Dei ad pœnitentiam te adducit?

Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi?

5 Secundum autem duritiam tuam, et impœnitens cor, thesaurizas tibi iram in die iræ, et revelationis iusti iudicii Dei,

Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga,

6 qui reddet unicuique secundum opera eius:

Koji æe dati svakome po djelima njegovijem:

7 iis quidem, qui secundum patientiam boni operis, gloriam, et honorem, et incorruptionem quærunt, vitam æternam: (aiōnios g166)

Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni; (aiōnios g166)

8 iis autem, qui sunt ex contentione, et qui non acquiescunt veritati, credunt autem iniquitati, ira, et indignatio.

A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.

9 Tribulatio, et angustia in omnem animam hominis operantis malum, Iudæi primum, et Græci:

Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka;

10 gloria autem, et honor, et pax omni operanti bonum, Iudæo primum, et Græco:

A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku;

11 non enim est acceptio personarum apud Deum.

Jer Bog ne gleda ko je ko.

12 Quicumque enim sine lege peccaverunt, sine lege peribunt: et quicumque in lege peccaverunt, per legem iudicabuntur.

Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi

13 Non enim auditores legis iusti sunt apud Deum, sed factores legis iustificabuntur.

Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore;

14 Cum autem Gentes, quæ legem non habent, naturaliter ea, quæ legis sunt, faciunt, eiusmodi legem non habentes, ipsi sibi sunt lex:

Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon:

15 qui ostendunt opus legis scriptum in cordibus suis, testimonium reddente illis conscientia ipsorum, et inter se invicem cogitationibus accusantibus, aut etiam defendentibus,

Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju)

16 in die, cum iudicabit Deus occulta hominum, secundum Evangelium meum per Iesum Christum.

Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista.

17 Si autem tu Iudæus cognominaris, et requiescis in lege, et gloriaris in Deo,

Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom,

18 et nosti voluntatem eius, et probas utiliora, instructus per legem,

I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona;

19 confidis teipsum esse ducem cæcorum, lumen eorum, qui in tenebris sunt,

I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku,

20 eruditorem insipientium, magistrum infantium, habentem formam scientiæ, et veritatis in lege.

Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu.

21 Qui ergo alium doces, teipsum non doces: qui prædicas non furandum, furaris:

Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš;

22 qui dicis non mœchandum, mœcharis: qui abominaris idola, sacrilegium facis:

Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju;

23 qui in lege gloriaris, per prævaricationem legis Deum inhonoras.

Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga.

24 (Nomen enim Dei per vos blasphematur inter Gentes, sicut scriptum est.)

Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.

25 Circumcisio quidem prodest, si legem observes: si autem prævaricator legis sis, circumcisio tua præputium facta est.

Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.

26 Si igitur præputium iustitias legis custodiat: nonne præputium illius in circumcisionem reputabitur?

Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?

27 et iudicabit id, quod ex natura est præputium, legem consummans, te, qui per litteram, et circumcisionem prævaricator legis es?

I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.

28 Non enim qui in manifesto, Iudæus est: neque quæ in manifesto, in carne, est circumcisio:

Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu;

29 sed qui in abscondito, Iudæus est: et circumcisio cordis in spiritu, non littera: cuius laus non ex hominibus, sed ex Deo est.

Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.