Psalmorum 22

1 In finem pro susceptione matutina, Psalmus David. Deus Deus meus respice in me: quare me dereliquisti? longe a salute mea verba delictorum meorum.

Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam. Davidov. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

2 Deus meus clamabo per diem, et non exaudies: et nocte, et non ad insipientiam mihi.

Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.

3 Tu autem in sancto habitas, Laus Israel.

A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!

4 In te speraverunt patres nostri: speraverunt, et liberasti eos.

U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;

5 Ad te clamaverunt, et salvi facti sunt: in te speraverunt, et non sunt confusi.

k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

6 Ego autem sum vermis, et non homo: opprobrium hominum, et abiectio plebis.

A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

7 Omnes videntes me, deriserunt me: locuti sunt labiis, et moverunt caput.

Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

8 Speravit in Domino, eripiat eum: salvum faciat eum, quoniam vult eum.

“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”

9 Quoniam tu es, qui extraxisti me de ventre: spes mea ab uberibus matris meæ.

Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

10 In te proiectus sum ex utero: de ventre matris meæ Deus meus es tu,

Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.

11 ne discesseris a me: Quoniam tribulatio proxima est: quoniam non est qui adiuvet.

Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

12 Circumdederunt me vituli multi: tauri pingues obsederunt me.

Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

13 Aperuerunt super me os suum, sicut leo rapiens et rugiens.

Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.

14 Sicut aqua effusus sum: et dispersa sunt omnia ossa mea. Factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei.

Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.

15 Aruit tamquam testa virtus mea, et lingua mea adhæsit faucibus meis: et in pulverem mortis deduxisti me.

Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

16 Quoniam circumdederunt me canes multi: concilium malignantium obsedit me. Foderunt manus meas et pedes meos:

Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

17 dinumeraverunt omnia ossa mea. Ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me:

sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

18 diviserunt sibi vestimenta mea, et super vestem meam miserunt sortem.

Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

19 Tu autem Domine ne elongaveris auxilium tuum a me: ad defensionem meam conspice.

Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

20 Erue a framea Deus animam meam: et de manu canis unicam meam:

Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.

21 Salva me ex ore leonis: et a cornibus unicornium humilitatem meam.

Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

22 Narrabo nomen tuum fratribus meis: in medio ecclesiæ laudabo te.

A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

23 Qui timetis Dominum laudate eum: universum semen Iacob glorificate eum:

“Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

24 Timeat eum omne semen Israel: quoniam non sprevit, neque despexit deprecationem pauperis: Nec avertit faciem suam a me: et cum clamarem ad eum exaudivit me.

Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”

25 Apud te laus mea in ecclesia magna: vota mea reddam in conspectu timentium eum.

Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.

26 Edent pauperes, et saturabuntur: et laudabunt Dominum qui requirunt eum: vivent corda eorum in sæculum sæculi.

Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!

27 Reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terræ: Et adorabunt in conspectu eius universæ familiæ Gentium.

Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

28 Quoniam Domini est regnum: et ipse dominabitur Gentium.

Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

29 Manducaverunt et adoraverunt omnes pingues terræ: in conspectu eius cadent omnes qui descendunt in terram.

Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,

30 Et anima mea illi vivet: et semen meum serviet ipsi.

njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'

31 Annunciabitur Domino generatio ventura: et annunciabunt cæli iustitiam eius populo qui nascetur, quem fecit Dominus.

slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”