Mattheum 23
1 Tunc Iesus locutus est ad turbas, et ad discipulos suos,
Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima
2 dicens: Super cathedram Moysi sederunt Scribæ, et Pharisæi.
Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
3 Omnia ergo quæcumque dixerint vobis, servate, et facite: secundum opera vero eorum nolite facere: dicunt enim, et non faciunt.
Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine.
4 Alligant enim onera gravia, et importabilia, et imponunt in humeros hominum: digito autem suo nolunt ea movere.
Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate.
5 Omnia vero opera sua faciunt ut videantur ab hominibus: dilatant enim phylacteria sua, et magnificant fimbrias.
A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
6 Amant autem primos recubitus in cœnis, et primas cathedras in synagogis,
I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
7 et salutationes in foro, et vocari ab hominibus Rabbi.
I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
8 Vos autem nolite vocari Rabbi. unus est enim Magister vester, omnes autem vos fratres estis.
A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa.
9 Et patrem nolite vocare vobis super terram: unus est enim Pater vester, qui in cælis est.
I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
10 Nec vocemini magistri: quia Magister vester unus est, Christus.
Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos.
11 Qui maior est vestrum, erit minister vester.
A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga.
12 Qui autem se exaltaverit, humiliabitur: et qui se humiliaverit, exaltabitur.
Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se.
13 Væ autem vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia clauditis regnum cælorum ante homines. vos enim non intratis, nec introeuntes sinitis intrare.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
14 Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia comeditis domos viduarum, orationes longas orantes: propter hoc amplius accipietis iudicium.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni.
15 Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia circuitis mare, et aridam, ut faciatis unum proselytum: et cum fuerit factus, facitis eum filium gehennæ duplo quam vos. (Geenna g1067)
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. (Geenna g1067)
16 Væ vobis duces cæci, qui dicitis: Quicumque iuraverit per templum, nihil est: qui autem iuraverit in auro templi, debet.
Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je.
17 Stulti et cæci: Quid enim maius est, aurum, an templum, quod sanctificat aurum?
Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
18 Et quicumque iuraverit in altari, nihil est: quicumque autem iuraverit in dono, quod est super illud, debet.
I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
19 Cæci: quid enim maius est, donum, an altare, quod sanctificat donum?
Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
20 Qui ergo iurat in altari, iurat in eo, et in omnibus quæ super illud sunt.
Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
21 et quicumque iuraverit in templo, iurat in illo, et in eo, qui habitat in ipso:
I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj.
22 et qui iurat in cælo, iurat in throno Dei, et in eo, qui sedet super eum.
I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
23 Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: qui decimatis mentham, et anethum, et cyminum, et reliquistis quæ graviora sunt legis, iudicium, et misericordiam, et fidem. hæc oportuit facere, et illa non omittere.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati.
24 Duces cæci, excolantes culicem, camelum autem glutientes.
Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete.
25 Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ, quia mundatis quod deforis est calicis, et paropsidis: intus autem pleni estis rapina, et immunditia.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
26 Pharisæe cæce, munda prius quod intus est calicis, et paropsidis, ut fiat id, quod deforis est, mundum.
Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste.
27 Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia similes estis sepulchris dealbatis, quæ aforis parent hominibus speciosa, intus vero pleni sunt ossibus mortuorum, et omni spurcitia.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote.
28 sic et vos aforis quidem paretis hominibus iusti: intus autem pleni estis hypocrisi, et iniquitate.
Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ, qui ædificatis sepulchra prophetarum, et ornatis monumenta iustorum,
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika,
30 et dicitis: Si fuissemus in diebus patrum nostrorum, non essemus socii eorum in sanguine prophetarum.
I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31 itaque testimonio estis vobismetipsis, quia filii estis eorum, qui prophetas occiderunt.
Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
32 Et vos implete mensuram patrum vestrorum.
I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni? (Geenna g1067)
34 Ideo ecce ego mitto ad vos prophetas, et sapientes, et scribas, et ex illis occidetis, et crucifigetis, et ex eis flagellabitis in synagogis vestris, et persequemini de civitate in civitatem:
Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada,
35 ut veniat super vos omnis sanguis iustus, qui effusus est super terram, a sanguine Abel iusti usque ad sanguinem Zachariæ, filii Barachiæ, quem occidistis inter templum et altare.
Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom.
36 Amen dico vobis, venient hæc omnia super generationem istam.
Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj.
37 Ierusalem Ierusalem, quæ occidis prophetas, et lapidas eos, qui ad te missi sunt, quoties volui congregare filios tuos, quemadmodum gallina congregat pullos suos sub alas, et noluisti?
Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste!
38 Ecce relinquetur vobis domus vestra deserta.
Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta.
39 Dico enim vobis, non me videbitis amodo, donec dicatis: Benedictus, qui venit in nomine Domini.
Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
