Mattheum 17
1 Et post dies sex assumit Iesus Petrum, et Iacobum, et Ioannem fratrem eius, et ducit illos in montem excelsum seorsum:
I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same.
2 et transfiguratus est ante eos. Et resplenduit facies eius sicut sol: vestimenta autem eius facta sunt alba sicut nix.
I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet.
3 Et ecce apparuerunt illis Moyses, et Elias cum eo loquentes.
I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu.
4 Respondens autem Petrus, dixit ad Iesum: Domine, bonum est nos hic esse: si vis, faciamus tria tabernacula, tibi unum, Moysi unum, et Eliæ unum.
A Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoæeš da naèinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji.
5 Adhuc eo loquente, ecce nubes lucida obumbravit eos. Et ecce vox de nube, dicens: Hic est Filius meus dilectus, in quo mihi bene complacui: ipsum audite.
Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.
6 Et audientes discipuli ceciderunt in faciem suam, et timuerunt valde.
I èuvši uèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo.
7 Et accessit Iesus, et tetigit eos: dixitque eis: Surgite, et nolite timere.
I pristupivši Isus dohvati ih se, i reèe: ustanite, i ne bojte se.
8 Levantes autem oculos suos, neminem viderunt, nisi solum Iesum.
A oni podignuvši oèi svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama.
9 Et descendentibus illis de monte, præcepit eis Iesus, dicens: Nemini dixeritis visionem, donec Filius hominis a mortuis resurgat.
I silazeæi s gore zapovjedi im Isus govoreæi: nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin èovjeèij iz mrtvijeh ne ustane.
10 Et interrogaverunt eum discipuli, dicentes: Quid ergo scribæ dicunt quod Eliam oporteat primum venire?
I zapitaše ih uèenici njegovi govoreæi: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da doðe?
11 At ille respondens, ait eis: Elias quidem venturus est, et restituet omnia.
A Isus odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije i urediti sve.
12 dico autem vobis, quia Elias iam venit, et non cognoverunt eum, sed fecerunt in eo quæcumque voluerunt. Sic et Filius hominis passurus est ab eis.
Ali vam kažem da je Ilija veæ došao, i ne poznaše ga; nego uèiniše s njime šta htješe: tako i sin èovjeèij treba da postrada od njih.
13 Tunc intellexerunt discipuli, quia de Ioanne Baptista dixisset eis.
Tada razumješe uèenici da im govori za Jovana krstitelja.
14 Et cum venisset ad turbam, accessit ad eum homo genibus provolutus ante eum, dicens:
I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se
15 Domine, miserere filio meo, quia lunaticus est, et male patitur: nam sæpe cadit in ignem, et crebro in aquam.
I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16 et obtuli eum discipulis tuis, et non potuerunt curare eum.
I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti.
17 Respondens autem Iesus, ait: O generatio incredula, et perversa, quousque ero vobiscum? usquequo patiar vos? Afferte huc illum ad me.
A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
18 Et increpavit illum Iesus, et exiit ab eo dæmonium, et curatus est puer ex illa hora.
I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa.
19 Tunc accesserunt discipuli ad Iesum secreto, et dixerunt: Quare nos non potuimus eiicere illum?
Tada pristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati?
20 Dixit illis Iesus: Propter incredulitatem vestram. Amen quippe dico vobis, si habueritis fidem, sicut granum sinapis, dicetis monti huic, Transi hinc illuc, et transibit, et nihil impossibile erit vobis.
A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe.
21 Hoc autem genus non eiicitur nisi per orationem, et ieiunium.
A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.
22 Conversantibus autem eis in Galilæa, dixit illis Iesus: Filius hominis tradendus est in manus hominum:
A kad su hodili po Galileji, reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèij u ruke ljudske;
23 et occident eum, et tertia die resurget. Et contristati sunt vehementer.
I ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo.
24 Et cum venissent Capharnaum, accesserunt qui didrachma accipiebant, ad Petrum, et dixerunt ei: Magister vester non solvit didrachma?
A kad doðoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: zar vaš uèitelj neæe dati didrahme?
25 Ait: Etiam. Et cum intrasset in domum, prævenit eum Iesus, dicens: Quid tibi videtur Simon? Reges terræ a quibus accipiunt tributum vel censum? a filiis suis, an ab alienis?
Petar reèe: hoæe. I kad uðe u kuæu, preteèe ga Isus govoreæi: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i haraèe, ili od svojijeh sinova ili od tuðijeh?
26 Et ille dixit: Ab alienis. Dixit illi Iesus: Ergo liberi sunt filii.
Reèe njemu Petar: od tuðijeh. Reèe mu Isus: dakle ne plaæaju sinovi.
27 Ut autem non scandalizemus eos, vade ad mare, et mitte hamum: et eum piscem, qui primus ascenderit, tolle: et aperto ore eius, invenies staterem: illum sumens, da eis pro me, et te.
Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naæi æeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.
