Marcum 7
1 Et conveniunt ad eum Pharisæi, et quidam de Scribis, venientes ab Ierosolymis.
I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.
2 Et cum vidissent quosdam ex discipulis eius communibus manibus, idest non lotis, manducare panes, vituperaverunt.
I vidjevši neke od uèenika njegovijeh da neèistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.
3 Pharisæi enim, et omnes Iudæi, nisi crebro laverint manus, non manducant, tenentes traditionem seniorum:
Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeæi se onoga što im je ostalo od starijeh;
4 et aforo nisi baptizentur, non comedunt: et alia multa sunt, quæ tradita sunt illis servare, baptismata calicum, et urceorum, et æramentorum, et lectorum:
I kad doðu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru èaše i žbanove i kotlove i klupe.
5 et interrogabant eum Pharisæi, et Scribæ: Quare discipuli tui non ambulant iuxta traditionem seniorum, sed communibus manibus manducant panem?
A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama?
6 At ille respondens, dixit eis: Bene prophetavit Isaias de vobis hypocritis, sicut scriptum est: Populus hic labiis me honorat, cor autem eorum longe est a me.
A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
7 in vanum autem me colunt, docentes doctrinas, et præcepta hominum.
No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem.
8 Relinquentes enim mandatum Dei, tenetis traditionem hominum, baptismata urceorum, et calicum: et alia similia his facitis multa.
Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite.
9 Et dicebat illis: Bene irritum facitis præceptum Dei, ut traditionem vestram servetis.
I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate.
10 Moyses enim dixit: Honora patrem tuum, et matrem tuam. Et: Qui maledixerit patri, vel matri, morte moriatur.
Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre.
11 Vos autem dicitis: Si dixerit homo patri, aut matri, Corban, (quod est donum) quodcumque ex me, tibi profuerit:
A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi.
12 et ultra non dimittitis eum quidquam facere patri suo, aut matri,
I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj,
13 rescindentes verbum Dei per traditionem vestram, quam tradidistis: et similia huiusmodi multa facitis.
Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite.
14 Et advocans iterum turbam, dicebat illis: Audite me omnes, et intelligite.
I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte.
15 Nihil est extra hominem introiens in eum, quod possit eum coinquinare, sed quæ de homine procedunt illa sunt, quæ communicant hominem.
Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka.
16 Si quis habet aures audiendi, audiat.
Ako ko ima uši da èuje neka èuje.
17 Et cum introisset in domum a turba, interrogabant eum discipuli eius parabolam.
I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu.
18 Et ait illis: Sic et vos imprudentes estis? Non intelligitis quia omne extrinsecus introiens in hominem, non potest eum communicare:
I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19 quia non intrat in cor eius, sed in ventrum vadit, et in secessum exit, purgans omnes escas?
Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela.
20 Dicebat autem, quoniam quæ de homine exeunt, illa communicant hominem.
Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka;
21 Abintus enim de corde hominum malæ cogitationes procedunt, adulteria, fornicationes, homicidia,
Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
22 furta, avaritiæ, nequitiæ, dolus, impudicitiæ, oculus malus, blasphemia, superbia, stultitia.
Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
23 Omnia hæc mala abintus procedunt, et communicant hominem.
Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka.
24 Et inde surgens abiit in fines Tyri, et Sidonis: et ingressus domum, neminem voluit scire, et non potuit latere.
I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti.
25 Mulier enim statim ut audivit de eo, cuius filia habebat spiritum immundum, intravit, et procidit ad pedes eius.
Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima.
26 Erat enim mulier Gentilis, Syrophœnissa genere. Et rogabat eum ut dæmonium eiiceret de filia eius.
A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine.
27 Qui dixit illi: Sine prius saturari filios: non est enim bonum sumere panem filiorum, et mittere canibus.
A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
28 At illa respondit, et dixit illi: Utique Domine, nam et catelli comedunt sub mensa de micis puerorum.
A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.
29 Et ait illi: Propter hunc sermonem vade, exiit dæmonium a filia tua.
I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje.
30 Et cum abiisset domum suam, invenit puellam iacentem supra lectum, et dæmonium exiisse.
I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru.
31 Et iterum exiens de finibus Tyri, venit per Sidonem ad Mare Galilææ inter medios fines Decapoleos.
I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske.
32 Et adducunt ei surdum, et mutum, et deprecabantur eum, ut imponat illi manum.
I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku.
33 Et apprehendens eum de turba seorsum, misit digitos suos in auriculas eius: et expuens, tetigit linguam eius:
I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova;
34 et suscipiens in cælum, ingemuit, et ait illi: Ephphetha, quod est adaperire.
I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se.
35 Et statim apertæ sunt aures eius, et solutum est vinculum linguæ eius, et loquebatur recte.
I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.
36 Et præcepit illis ne cui dicerent. Quanto autem eis præcipiebat, tanto magis plus prædicabant:
I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu.
37 et eo amplius admirabantur, dicentes: Bene omnia fecit: et surdos fecit audire, et mutos loqui.
I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.
