Marcum 15
1 Et confestim, mane consilium facientes summi sacerdotes cum senioribus, et Scribis, et universo concilio, vincientes Iesum, duxerunt, et tradiderunt Pilato.
I odmah ujutru uèiniše vijeæu glavari sveštenièki sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu.
2 Et interrogavit eum Pilatus: Tu es rex Iudæorum? At ille respondens, ait illi: Tu dicis.
I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.
3 Et accusabant eum summi sacerdotes in multis.
I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo.
4 Pilatus autem rursum interrogavit eum, dicens: Non respondes quidquam? vide in quantis te accusant.
A Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe na tebe.
5 Iesus autem amplius nihil respondit, ita ut miraretur Pilatus.
Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.
6 Per diem autem festum solebat dimittere illis unum ex vinctis, quemcumque petissent.
A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu.
7 Erat autem qui dicebatur Barrabas, qui cum seditiosis erat vinctus, qui in seditione fecerat homicidium.
A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uèinili krv.
8 Et cum ascendisset turba, cœpit rogare, sicut semper faciebat illis.
I povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše.
9 Pilatus autem respondit eis, et dixit: Vultis dimittam vobis regem Iudæorum?
A Pilat im odgovori govoreæi: hoæete li da vam pustim cara Judejskoga?
10 Sciebat enim quod per invidiam tradidissent eum summi sacerdotes.
Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenièki.
11 Pontifices autem concitaverunt turbam, ut magis Barabbam dimitteret eis.
Ali glavari sveštenièki podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti.
12 Pilatus autem iterum respondens, ait illis: Quid ergo vultis faciam regi Iudæorum?
A Pilat opet odgovarajuæi reèe im: a šta hoæete da èinim s tijem što ga zovete carem Judejskijem?
13 At illi iterum clamaverunt: Crucifige eum.
A oni opet povikaše: raspni ga.
14 Pilatus vero dicebat illis: Quid enim mali fecit? At illi magis clamabant: Crucifige eum.
A Pilat im reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iza glasa vikahu: raspni ga.
15 Pilatus autem volens populo satisfacere, dimisit illis Barabbam, et tradidit Iesum flagellis cæsum, ut crucifigeretur.
A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu.
16 Milites autem duxerunt eum in atrium prætorii, et convocant totam cohortem,
A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika,
17 et induunt eum purpura, et imponunt ei plectentes spineam coronam.
I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj.
18 Et cœperunt salutare eum: Ave rex Iudæorum.
I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski!
19 Et percutiebant caput eius arundine: et conspuebant eum, et ponentes genua, adorabant eum.
I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se.
20 Et postquam illuserunt ei, exuerunt illum purpura, et induerunt eum vestimentis suis: et educunt illum ut crucifigerent eum.
I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu.
21 Et angariaverunt prætereuntem quempiam, Simonem Cyrenæum venientem de villa, patrem Alexandri, et Rufi, ut tolleret crucem eius.
I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst.
22 Et perducunt illum in Golgotha locum: quod est interpretatum Calvariæ locus.
I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica.
23 Et dabant ei bibere myrrhatum vinum: et non accepit.
I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze.
24 Et crucifigentes eum, diviserunt vestimenta eius, mittentes sortem super eis, quis quid tolleret.
I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti.
25 Erat autem hora tertia: et crucifixerunt eum.
A bijaše sahat treæi kad ga razapeše.
26 Et erat titulus causæ eius inscriptus: REX IUDÆORUM.
I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski.
27 Et cum eo crucifigunt duos latrones: unum a dextris, et alium a sinistris eius.
I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.
28 Et impleta est scriptura, quæ dicit: Et cum iniquis reputatus est.
I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince.
29 Et prætereuntes blasphemabant eum, moventes capita sua, et dicentes: Vah qui destruis templum Dei, et in tribus diebus reædificas:
I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš,
30 salvum fac temetipsum descendens de cruce.
Pomozi sam sebi i siði s krsta.
31 Similiter et summi sacerdotes illudentes, ad alterutrum cum Scribis dicebant: Alios salvos fecit, seipsum non potest salvum facere.
Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi.
32 Christus rex Israel descendat nunc de cruce, ut videamus, et credamus. Et qui cum eo crucifixi erant, convitiabantur ei.
Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se.
33 Et facta hora sexta, tenebræ factæ sunt per totam terram usque in horam nonam.
A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
34 Et hora nona exclamavit Iesus voce magna, dicens: Eloi, eloi, lamma sabacthani? quod est interpretatum: Deus meus, Deus meus, ut quid dereliquisti me?
I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
35 Et quidam de circumstantibus audientes, dicebant: Ecce Eliam vocat.
I neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: eno zove Iliju.
36 Currens autem unus, et implens spongiam aceto, circumponensque calamo, potum dabat ei, dicens: Sinite, videamus si veniat Elias ad deponendum eum.
A jedan otrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreæi: stanite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine.
37 Iesus autem emissa voce magna expiravit.
A Isus povika iza glasa, i izdahnu.
38 Et velum templi scissum est in duo, a summo usque deorsum.
I zavjes crkveni razdrije se nadvoje s vrha do na dno.
39 Videns autem Centurio, qui ex adverso stabat, quia sic clamans expirasset, ait: Vere hic homo Filius Dei erat.
A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe.
40 Erant autem et mulieres de longe aspicientes: inter quas erat Maria Magdalene, et Maria Iacobi minoris, et Ioseph mater, et Salome:
A bijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðu kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija,
41 et cum esset in Galilæa, sequebantur eum, et ministrabant ei, et aliæ multæ, quæ simul cum eo ascenderant Ierosolymam.
Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim.
42 Et cum iam sero esset factum (quia erat parasceve, quod est ante sabbatum)
I kad bi uveèe jer bijaše petak, to jest uoèi subote
43 venit Ioseph ab Arimathæa nobilis decurio, qui et ipse erat expectans regnum Dei, et audacter introivit ad Pilatum, et petiit corpus Iesu.
Doðe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega èekaše, i usudi se te uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
44 Pilatus autem mirabatur si iam obiisset. Et accersito centurione, interrogavit eum si iam mortuus esset.
A Pilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavši kapetana zapita ga: je li davno umro?
45 Et cum cognovisset a centurione, donavit corpus Ioseph.
I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu.
46 Ioseph autem mercatus sindonem, et deponens eum involvit sindone, et posuit eum in monumento, quod erat excisum de petra, et advolvit lapidem ad ostium monumenti.
I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe isjeèen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba.
47 Maria autem Magdalene, et Maria Ioseph aspiciebant ubi poneretur.
A Marija Magdalina i Marija Josijna gledahu gdje ga metahu.
