Lucam 24
1 Una autem sabbati valde diluculo venerunt ad monumentum, portantes quæ paraverant, aromata:
A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
2 et invenerunt lapidem revolutum a monumento.
Ali naðoše kamen odvaljen od groba.
3 Et ingressæ non invenerunt corpus Domini Iesu.
I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa.
4 Et factum est, dum mente consternatæ essent de isto, ecce duo viri steterunt secus illas in veste fulgenti.
I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama;
5 Cum timerent autem, et declinarent vultum in terram, dixerunt ad illas: Quid quæritis viventem cum mortuis?
A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima?
6 non est hic, sed surrexit: recordamini qualiter locutus est vobis, cum adhuc in Galilæa esset,
Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
7 dicens: Quia oportet filium hominis tradi in manus hominum peccatorum, et crucifigi, et die tertia resurgere.
Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane.
8 Et recordatæ sunt verborum eius.
I opomenuše se rijeèi njegovijeh.
9 Et regressæ a monumento nunciaverunt hæc omnia illis undecim, et ceteris omnibus.
I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
10 Erat autem Maria Magdalene, et Ioanna, et Maria Iacobi, et ceteræ, quæ cum eis erant, quæ dicebant ad Apostolos hæc.
A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
11 Et visa sunt ante illos, sicut deliramentum verba ista: et non crediderunt illis.
I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im.
12 Petrus autem surgens cucurrit ad monumentum: et procumbens vidit linteamina sola posita, et abiit secum mirans quod factum fuerat.
A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
13 Et ecce duo ex illis ibant ipsa die in castellum, quod erat in spatio stadiorum sexaginta ab Ierusalem, nomine Emmaus.
I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
14 et ipsi loquebantur ad invicem de his omnibus, quæ acciderant.
A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima.
15 Et factum est, dum fabularentur, et secum quærerent: et ipse Iesus appropinquans ibat cum illis:
I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima.
16 oculi autem illorum tenebantur ne eum agnoscerent.
A oèi im se držahu da ga ne poznaše.
17 Et ait ad illos: Qui sunt hi sermones, quos confertis ad invicem ambulantes, et estis tristes?
A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?
18 Et respondens unus, cui nomen Cleophas, dixit ei: Tu solus peregrinus es in Ierusalem, et non cognovisti quæ facta sunt in illa his diebus?
A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
19 Quibus ille dixit: Quæ? Et dixerunt: De Iesu Nazareno, qui fuit vir propheta, potens in opere, et sermone coram Deo, et omni populo:
I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;
20 Et quomodo eum tradiderunt summi sacerdotes, et principes nostri in damnationem mortis, et crucifixerunt eum.
Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21 nos autem sperabamus quia ipse esset redempturus Israel: et nunc super hæc omnia, tertia dies est hodie quod hæc facta sunt.
A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.
22 Sed et mulieres quædam ex nostris terruerunt nos, quæ ante lucem fuerunt ad monumentum,
A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
23 et, non invento corpore eius, venerunt, dicentes se etiam visionem angelorum vidisse, qui dicunt eum vivere.
I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.
24 Et abierunt quidam ex nostris ad monumentum: et ita invenerunt sicut mulieres dixerunt, ipsum vero non invenerunt.
I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25 Et ipse dixit ad eos: O stulti, et tardi corde ad credendum in omnibus, quæ locuti sunt Prophetæ!
I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
26 Nonne hæc oportuit pati Christum, et ita intrare in gloriam suam?
Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?
27 Et incipiens a Moyse, et omnibus Prophetis, interpretabatur illis in omnibus scripturis, quæ de ipso erant.
I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28 Et appropinquaverunt castello quo ibant: et ipse se finxit longius ire.
I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.
29 Et coegerunt illum, dicentes: Mane nobiscum, quoniam advesperascit, et inclinata est iam dies. Et intravit cum illis.
I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.
30 Et factum est, dum recumberet cum eis, accepit panem, et benedixit, ac fregit, et porrigebat illis.
I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
31 Et aperti sunt oculi eorum, et cognoverunt eum: et ipse evanuit ex oculis eorum.
Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade.
32 Et dixerunt ad invicem: Nonne cor nostrum ardens erat in nobis dum loqueretur in via, et aperiret nobis Scripturas?
I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
33 Et surgentes eadem hora regressi sunt in Ierusalem: et invenerunt congregatos undecim, et eos, qui cum illis erant,
I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,
34 dicentes: Quod surrexit Dominus vere, et apparuit Simoni.
Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35 Et ipsi narrabant quæ gesta erant in via: et quomodo cognoverunt eum in fractione panis.
I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
36 Dum autem hæc loquuntur, stetit Iesus in medio eorum, et dicit eis: Pax vobis: ego sum, nolite timere.
A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam.
37 Conturbati vero, et conterriti, existimabant se spiritum videre.
A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha.
38 Et dixit eis: Quid turbati estis, et cogitationes ascendunt in corda vestra?
I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
39 Videte manus meas, et pedes, quia ego ipse sum: palpate, et videte: quia spiritus carnem, et ossa non habet, sicut me videtis habere.
Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
40 Et cum hoc dixisset, ostendit eis manus, et pedes.
I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
41 Adhuc autem illis non credentibus, et mirantibus præ gaudio, dixit: Habetis hic aliquid, quod manducetur?
A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo?
42 At illi obtulerunt ei partem piscis assi, et favum mellis.
A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu.
43 Et cum manducasset coram eis, sumens reliquias dedit eis.
I uzevši izjede pred njima.
44 Et dixit ad eos: Hæc sunt verba, quæ locutus sum ad vos, cum adhuc essem vobiscum, quoniam necesse est impleri omnia, quæ scripta sunt in lege Moysi, et Prophetis, et Psalmis de me.
I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
45 Tunc aperuit illis sensum ut intelligerent Scripturas.
Tada im otvori um da razumiju pismo.
46 et dixit eis: Quoniam sic scriptum est, et sic oportebat Christum pati, et resurgere a mortuis tertia die:
I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan;
47 et prædicari in nomine eius pœnitentiam, et remissionem peccatorum in omnes gentes, incipientibus ab Ierosolyma.
I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima.
48 Vos autem testes estis horum.
A vi ste svjedoci ovome.
49 Et ego mitto promissum Patris mei in vos. vos autem sedete in civitate, quoadusque induamini virtute ex alto.
I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine.
50 Eduxit autem eos foras in Bethaniam: et elevatis manibus suis benedixit eis.
I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
51 Et factum est, dum benediceret illis, recessit ab eis, et ferebatur in cælum.
I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
52 Et ipsi adorantes regressi sunt in Ierusalem cum gaudio magno:
I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu.
53 et erant semper in templo, laudantes, et benedicentes Deum. Amen.
I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.
