Lucam 18
1 Dicebat autem et parabolam ad illos, quoniam oportet semper orare et non deficere,
Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,
2 dicens: Iudex quidam erat in quadam civitate, qui Deum non timebat, et hominem non reverebatur.
Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiðaše.
3 Vidua autem quædam erat in civitate illa, et veniebat ad eum, dicens: Vindica me de adversario meo.
A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: ne daj me mojemu suparniku.
4 Et nolebat per multum tempus. Post hæc autem dixit intra se: Etsi Deum non timeo, nec hominem revereor:
I ne šæadijaše zadugo. A najposlije reèe u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
5 tamen quia molesta est mihi hæc vidua, vindicabo illam, ne in novissimo veniens sugillet me.
No buduæi da mi dosaðuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosaðuje.
6 Ait autem Dominus: Audite quid iudex iniquitatis dicit:
Tada reèe Gospod: èujte šta govori nepravedni sudija.
7 Deus autem non faciet vindictam electorum suorum clamantium ad se die ac nocte, et patientiam habebit in illis?
Akamoli Bog neæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noæ?
8 Dico vobis quia cito faciet vindictam illorum. Verumtamen Filius hominis veniens, putas, inveniet fidem in terra?
Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe li naæi vjeru na zemlji?
9 Dixit autem et ad quosdam, qui in se confidebant tamquam iusti, et aspernabantur ceteros, parabolam istam:
A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu:
10 Duo homines ascenderunt in templum ut orarent: unus Pharisæus, et alter publicanus.
Dva èovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.
11 Pharisæus stans, hæc apud se orabat: Deus gratias ago tibi, quia non sum sicut ceteri hominum: raptores, iniusti, adulteri: velut etiam hic publicanus.
Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ili kao ovaj carinik.
12 ieiuno bis in sabbato: decimas do omnium, quæ possideo.
Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.
13 Et publicanus a longe stans, nolebat nec oculos ad cælum levare: sed percutiebat pectus suum, dicens: Deus propitius esto mihi peccatori.
A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome.
14 Dico vobis, descendit hic iustificatus in domum suam ab illo, quia omnis, qui se exaltat, humiliabitur: et qui se humiliat, exaltabitur.
Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se.
15 Afferebant autem ad illum et infantes, ut eos tangeret. Quod cum viderent discipuli, increpabant illos.
Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im.
16 Iesus autem convocans illos, dixit: Sinite pueros venire ad me, et nolite vetare eos. talium est enim regnum Dei.
A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
17 Amen dico vobis: Quicumque non acceperit regnum Dei sicut puer, non intrabit in illud.
I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega.
18 Et interrogavit eum quidam princeps, dicens: Magister bone, quid faciens vitam æternam possidebo? (aiōnios g166)
I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? (aiōnios g166)
19 Dixit autem ei Iesus: Quid me dicis bonum? nemo bonus nisi solus Deus.
A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
20 Mandata nosti: Non occides: Non mœchaberis: Non furtum facies: Non falsum testimonium dices: Honora patrem tuum, et matrem.
Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.
21 Qui ait: Hæc omnia custodivi a iuventute mea.
A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.
22 Quo audito, Iesus ait ei: Adhuc unum tibi deest: omnia quæcumque habes vende, et da pauperibus, et habebis thesaurum in cælo: et veni, sequere me.
A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom.
23 His ille auditis, contristatus est: quia dives erat valde.
A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
24 Videns autem Iesus illum tristem factum, dixit: Quam difficile, qui pecunias habent, in regnum Dei intrabunt.
A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo!
25 Facilius est enim camelum per foramen acus transire, quam divitem intrare in regnum Dei.
Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
26 Et dixerunt qui audiebant: Et quis potest salvus fieri?
A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
27 Ait illis: Quæ impossibilia sunt apud homines, possibilia sunt apud Deum.
A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe.
28 Ait autem Petrus: Ecce nos dimisimus omnia et secuti sumus te.
A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
29 Qui dixit eis: Amen dico vobis, nemo est, qui reliquit domum, aut parentes, aut fratres, aut uxorem, aut filios propter regnum Dei,
A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,
31 Assumpsit autem Iesus duodecim, et ait illis: Ecce ascendimus Ierosolymam, et consummabuntur omnia, quæ scripta sunt per prophetas de Filio hominis.
Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega.
32 tradetur enim Gentibus, et illudetur, et flagellabitur, et conspuetur:
Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga,
33 et postquam flagellaverint, occident eum, et tertia die resurget.
I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe.
34 Et ipsi nihil horum intellexerunt, et erat verbum istud absconditum ab eis, et non intelligebant quæ dicebantur.
I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.
35 Factum est autem, cum appropinquaret Iericho, cæcus quidam sedebat secus viam, mendicans.
A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi.
36 Et cum audiret turbam prætereuntem, interrogabat quid hoc esset.
A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to?
37 Dixerunt autem ei, quod Iesus Nazarenus transiret.
I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi.
38 Et clamavit, dicens: Iesu fili David miserere mei.
I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
39 Et qui præibant, increpabant eum ut taceret. Ipse vero multo magis clamabat: Fili David miserere mei.
I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me.
40 Stans autem Iesus iussit illum adduci ad se. Et cum appropinquasset, interrogavit illum,
I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga
41 dicens: Quid tibi vis faciam? At ille dixit: Domine ut videam.
Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam.
42 Et Iesus dixit illi: Respice, fides tua te salvum fecit.
A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti.
43 Et confestim vidit, et sequebatur illum magnificans Deum. Et omnis plebs ut vidit, dedit laudem Deo.
I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.
