Lucam 17
1 Et ait ad discipulos suos: Impossibile est ut non veniant scandala: væ autem illi, per quem veniunt.
O Isus phendas pire učenikonenđe: “O iskušenje moraš te avel, ali teško e manušešće kroz savo avel o iskušenje.
2 Utilius est illi si lapis molaris imponatur circa collum eius, et proiiciatur in mare, quam ut scandalizet unum de pusillis istis.
Kasave manušešće avilosas majlačhe te phanden lešće mlinsko bar oko e kor, thaj te čhuden les ando more, nego te crdel po bezeh jećhe katar akala manuša saven si cara paćipe.
3 Attendite vobis: Si peccaverit in te frater tuus, increpa illum: et si pœnitentiam egerit, dimitte illi.
Upozoriv tumen! Ako ćiro phral savo si verniko pogrešil, ukori les thaj jartosar lešće ako pokajilpe.
4 Et si septies in die peccaverit in te, et septies in die conversus fuerit ad te, dicens: Pœnitet me, dimitte illi.
Pa ako vi efta drom po đes sagrešil protiv tute thaj efta drom po đes avel thaj phenel tuće: ‘Jartosar manđe. Pogrešisardem!’, jartosar lešće.”
5 Et dixerunt Apostoli Domino: Adauge nobis fidem.
E apostolurja phendine e Gospodešće: “Trubul amen majbut paćipe. Phen amenđe sar te dobis!”
6 Dixit autem Dominus: Si habueritis fidem, sicut granum sinapis, dicetis huic arbori moro: Eradicare, et transplantare in mare, et obediet vobis.
O Gospod phendas lenđe: “Te avel tumen paćipe gajda cikno sago kaj si e gorušicako zrno, phendinesas akale dudošće: ‘Inkaltu e korenosa thaj presaditut ando more!’, thaj vo presadisajlosas.
7 Quis autem vestrum habens servum arantem aut pascentem, qui regresso de agro dicat illi: Statim transi, recumbe:
Ko tumendar phenela pire slugašće savo oril ili lel sama pe stoka, kana boldela pes andar o polje thaj del ando ćher: ‘Av brzo thaj beš pale sinija?’
8 et non dicat ei: Para quod cœnem, et præcinge te, et ministra mihi donec manducem et bibam, et post hæc tu manducabis, et bibes?
Či umesto godova phenena lešće gajda: ‘Ćer manđe večera! Čhov e kecelja pe tute thaj služisar man dok hav thaj pijav, pale godova tu haja thaj pijeja?’
9 Numquid gratiam habet servo illi, quia fecit quæ ei imperaverat?
E slugašće pale godova či zahvalilpe kaj vo samo ćerel piri bući.
10 Non puto. Sic et vos cum feceritis omnia, quæ præcepta sunt vobis, dicite: Servi inutiles sumus: quod debuimus facere, fecimus.
Gajda vi tumen: kana sen poslušne e Devlešće, phenen: ‘Sluge sam save či zaslužin pohvala! Ćerdam samo so samas udžile te ćeras!’”
11 Et factum est, dum iret in Ierusalem, transibat per mediam Samariam, et Galilæam.
Gajda dok putuilas majdur prema o Jerusalim, o Isus naćhelas maškar e Samarijaći thaj e Galilejaći regija.
12 Et cum ingrederetur quoddam castellum, occurrerunt ei decem viri leprosi, qui steterunt a longe:
Kana delas ande varesosko gav, angle leste avile deš gubavcurja. Ačhiline cara majdur
13 et levaverunt vocem, dicentes: Iesu præceptor, miserere nostri.
thaj počnisardine te čhon muj: “Isuse, Sikavneja, smiluisar tut amenđe!”
14 Quos ut vidit, dixit: Ite, ostendite vos sacerdotibus. Et factum est, dum irent, mundati sunt.
Kana o Isus dikhla len, phendas lenđe: “Džan thaj sikaven tumen e rašajenđe te dićhen tumen thaj phenen dali sen saste!” Thaj dok džanas dromesa sastile katar e guba.
15 Unus autem ex illis, ut vidit quia mundatus est, regressus est, cum magna voce magnificans Deum,
Jek lendar dikhla kaj sastilo, boldape thaj slavisarda e Devle andar sasto glaso.
16 et cecidit in faciem ante pedes eius, gratias agens: et hic erat Samaritanus.
Čhudape pe koča angle Isusešće pungre thaj zahvalisarda lešće. A sas godova varesavo manuš andar e Samarija.
17 Respondens autem Iesus, dixit: Nonne decem mundati sunt? et novem ubi sunt?
O Isus phučla: “Či li sastile deš džene? Kaj si okola inja?
18 Non est inventus qui rediret, et daret gloriam Deo, nisi hic alienigena.
Dali nijek lendar či boldape te del slava e Devlešće osim akava tuđinco?”
19 Et ait illi: Surge, vade: quia fides tua te salvum fecit.
Askal phenda e manušešće savo sastilo: “Ušti thaj dža. Ćiro paćipe ande mande spasisarda tut!”
20 Interrogatus autem a Pharisæis: Quando venit regnum Dei? respondens eis, dixit: Non venit regnum Dei cum observatione:
E fariseja phučline e Isuse: “Kana avela e Devlesko carstvo?” A vo phenda lenđe: “E Devlesko carstvo či avela e znakonenca save e manuša šaj promatrin gajda te šaj dićhel pes.
21 neque dicent: Ecce hic, aut ecce illic. Ecce enim regnum Dei intra vos est.
Naštik phenelape: ‘Aketalo akate!’, ili: ‘Eketalo okote!’ Ake e Devlesko carstvo si maškar tumende!”
22 Et ait ad discipulos suos: Venient dies quando desideretis videre unum diem Filii hominis, et non videbitis.
Pale godova phendas e učenikonenđe: “Avela e vrjama kana kamena te dićhen jek katar e đesa kana me, o Čhavo e Manušesko, vladiva sago o caro, ali či dićhena godova đes.
23 Et dicent vobis: Ecce hic, et ecce illic. Nolite ire, neque sectemini:
Askal phenena tumenđe: ‘Eketalo okote, aketalo akate!’ Ali na džan thaj na prasten inća!
24 nam, sicut fulgur coruscans de sub cælo in ea, quæ sub cælo sunt, fulget: ita erit Filius hominis in die sua.
Kaj sago e munja kaj sevil pe jek krajo e nebosko thaj rasvetlil sa džike aver krajo, gajda avela vi manca, e Manušešće Čhavesa, ando mungro đes.
25 Primum autem oportet illum multa pati, et reprobari a generatione hac.
Ali majsigo trubuv but te pretrpiv thaj akava naraštaj trubula te odbacil man.
26 Et sicut factum est in diebus Noe, ita erit et in diebus Filii hominis.
Thaj sago kaj sas ande Nojašći vrjama gajda avela vi ando đes kana avava me o Čhavo e Manušesko.
27 Edebant, et bibebant: uxores ducebant, et dabantur ad nuptias, usque in diem, qua intravit Noe in arcam: et venit diluvium, et perdidit omnes.
E manuša hanas, pijenas, ženinaspe thaj udainaspe dži ko đes dok o Noje či dijas ando baro brodo, thaj avilo o potop thaj uništisardas sa so nas ando baro brodo.
28 Similiter sicut factum est in diebus Lot: Edebant, et bibebant: emebant, et vendebant: plantabant, et ædificabant:
Askal avela sago kaj sas dumut kana trailas o Lot: Kana e manuša ando gav savo akhardolas Sodoma, hanas thaj pijenas, ćinenas thaj bićinenas, sadinas thaj gradinas,
29 qua die autem exiit Lot a Sodomis, pluit ignem, et sulphur de cælo, et omnes perdidit:
sa dži ke detharin kana o Lot inkljisto andar o gav Sodoma, a askal andar o nebo zapljuštisarda e jag thaj o sumpor thaj uništisardas sa okolen save ačhiline ando gav.
30 secundum hæc erit qua die Filius hominis revelabitur.
Isto gajda iznenada avela ando đes kana boldava man me o Čhavo e Manušesko.
31 In illa hora qui fuerit in tecto, et vasa eius in domo, ne descendat tollere illa: et qui in agro, similiter non redeat retro.
Gajda ande okova đes, ko avela po krovo, a lešće stvarja si ando ćher, neka na fuljel te lel len. Thaj ko si ande njive, neka či boldel pes palpale te lel vareso pesa.
32 Memores estote uxoris Lot.
Den tumen gođi sar muli e Lotošći romnji!
33 Quicumque quæsierit animam suam salvam facere, perdet illam: et quicumque perdiderit illam, vivificabit eam.
Kaj ko lela sama pe piro trajo te araćhe les, hasarela les; a ko hasarel piro trajo zadobila les palo večnost.
34 Dico vobis: in illa nocte erunt duo in lecto uno: unus assumetur, et alter relinquetur:
Phenav tumenđe, ande koja rjat kana me boldava man avena duj džene ande jek kreveto. Jek lelape, aver mućelape.
35 duæ erunt molentes in unum: una assumetur, et altera relinquetur: duo in agro: unus assumetur, et alter relinquetur.
Duj manušnja zajedno meljina o điv; jek lelape, a aver mućelape.
36 Respondentes dicunt illi: Ubi Domine?
Duj džene avena ando polje; jek avela lino, a aver ačhela.”
37 Qui dixit illis: Ubicumque fuerit corpus, illuc congregabuntur et aquilæ.
Pe godova e učenikurja phučline les: “A kaj godova Gospode?” A o Isus phenda lenđe: “Avela očito sago vi akaja poslovica: ‘kaj ćiden pes e lešinarja okote kaj si o mulo telo.’”
