Job 41
1 An extrahere poteris leviathan hamo, et fune ligabis linguam eius?
Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
2 Numquid pones circulum in naribus eius, aut armilla perforabis maxillam eius?
Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
3 Numquid multiplicabit ad te preces, aut loquetur tibi mollia?
Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
4 Numquid feriet tecum pactum, et accipies eum servum sempiternum?
I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
5 Numquid illudes ei quasi avi, aut ligabis eum ancillis tuis?
Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
6 Concident eum amici, divident illum negotiatores?
Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
7 Numquid implebis sagenas pelle eius, et gurgustium piscium capite illius?
Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
8 Pone super eum manum tuam: memento belli, nec ultra addas loqui.
Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
9 Ecce, spes eius frustrabitur eum, et videntibus cunctis præcipitabitur.
Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
10 Non quasi crudelis suscitabo eum: quis enim resistere potest vultui meo?
Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
11 Quis ante dedit mihi, ut reddam ei? omnia quæ sub cælo sunt, mea sunt.
Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
12 Non parcam ei, et verbis potentibus, et ad deprecandum compositis.
Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
13 Quis revelabit faciem indumenti eius? et in medium oris eius quis intrabit?
Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
14 Portas vultus eius quis aperiet? per gyrum dentium eius formido.
Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
15 Corpus illius quasi scuta fusilia, compactum squamis se prementibus.
Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
16 Una uni coniungitur, et ne spiraculum quidem incedit per eas:
Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
17 Una alteri adhærebit, et tenentes se nequaquam separabuntur.
Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
18 Sternutatio eius splendor ignis, et oculi eius, ut palpebræ diluculi.
Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
19 De ore eius lampades procedunt, sicut tædæ ignis accensæ.
Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
20 De naribus eius procedit fumus, sicut ollæ succensæ atque ferventis.
Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
21 Halitus eius prunas ardere facit, et flamma de ore eius egreditur.
Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
22 In collo eius morabitur fortitudo, et faciem eius præcedit egestas.
U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
23 Membra carnium eius cohærentia sibi: mittet contra eum fulmina, et ad locum alium non ferentur.
Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
24 Cor eius indurabitur tamquam lapis, et stringetur quasi malleatoris incus.
Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
25 Cum sublatus fuerit, timebunt angeli, et territi purgabuntur.
Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
26 Cum apprehenderit eum gladius, subsitere non poterit neque hasta, neque thorax:
Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
27 Reputabit enim quasi paleas ferrum, et quasi lignum putridum, æs.
Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
28 Non fugabit eum vir sagittarius, in stipulam versi sunt ei lapides fundæ.
On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
29 Quasi stipulam æstimabit malleum, et deridebit vibrantem hastam.
K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
30 Sub ipso erunt radii solis, et sternet sibi aurum quasi lutum.
Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
31 Fervescere faciet quasi ollam profundum mare, et ponet quasi cum unguenta bulliunt.
Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
32 Post eum lucebit semita, æstimabit abyssum quasi senescentem.
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
33 Non est super terram potestas, quæ comparetur ei, qui factus est ut nullum timeret.
Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
34 Omne sublime videt, ipse est rex super universos filios superbiæ.
I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
