Iacobi 1
1 Iacobus Dei, et Domini nostri Iesu Christi servus, duodecim tribubus, quæ sunt in dispersione, salutem.
Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2 Omne gaudium existimate fratres mei, cum in tentationes varias incideritis:
Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,
3 scientes quod probatio fidei vestræ patientiam operatur.
Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4 Patientia autem opus perfectum habet: ut sitis perfecti et integri in nullo deficientes.
A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
5 Si quis autem vestrum indiget sapientia, postulet a Deo, qui dat omnibus affluenter, et non improperat: et dabitur ei.
Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;
6 Postulet autem in fide nihil hæsitans: qui enim hæsitat, similis est fluctui maris, qui a vento movetur et circumfertur.
Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.
7 non ergo æstimet homo ille quod accipiat aliquid a Domino.
Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.
8 Vir duplex animo inconstans est in omnibus viis suis.
Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9 Glorietur autem frater humilis in exaltatione sua:
A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10 dives autem in humilitate sua, quoniam sicut flos fœni transibit:
A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.
11 exortus est enim sol cum ardore, et arefecit fœnum, et flos eius decidit, et decor vultus eius deperiit: ita et dives in itineribus suis marcescet.
Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.
12 Beatus vir, qui suffert tentationem: quoniam cum probatus fuerit, accipiet coronam vitæ, quam repromisit Deus diligentibus se.
Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.
13 Nemo cum tentatur, dicat quoniam a Deo tentatur: Deus enim intentator malorum est: ipse autem neminem tentat.
Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14 Unusquisque vero tentatur a concupiscentia sua abstractus, et illectus.
Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.
15 Deinde concupiscentia cum conceperit, parit peccatum: peccatum vero cum consummatum fuerit, generat mortem.
Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.
16 Nolite itaque errare fratres mei dilectissimi.
Ne varajte se, ljubazna braæo moja!
17 Omne datum optimum, et omne donum perfectum desursum est, descendens a Patre luminum, apud quem non est transmutatio, nec vicissitudinis obumbratio.
Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18 Voluntarie enim genuit nos verbo veritatis, ut simus initium aliquod creaturæ eius.
Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19 Scitis fratres mei dilectissimi. Sit autem omnis homo velox ad audiendum: tardus autem ad loquendum, et tardus ad iram.
Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
20 Ira enim viri, iustitiam Dei non operatur.
Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
21 Propter quod abiicientes omnem immunditiam, et abundantiam malitiæ, in mansuetudine suscipite insitum verbum, quod potest salvare animas vestras.
Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
22 Estote autem factores verbi, et non auditores tantum: fallentes vosmetipsos.
Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
23 Quia si quis auditor est verbi, et non factor: hic comparabitur viro consideranti vultum nativitatis suæ in speculo:
Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24 consideravit enim se, et abiit, et statim oblitus est qualis fuerit.
Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25 Qui autem perspexerit in legem perfectam libertatis, et permanserit in ea, non auditor obliviosus factus, sed factor operis: hic beatus in facto suo erit.
Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
26 Si quis autem putat se religiosum esse, non refrenans linguam suam, sed seducens cor suum, huius vana est religio.
Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27 Religio munda, et immaculata apud Deum et Patrem, hæc est: Visitare pupillos, et viduas in tribulatione eorum, et immaculatum se custodire ab hoc sæculo.
Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
