< Thessalonicenses Ii 2 >

1 Rogamus autem vos fratres per adventum Domini nostri Iesu Christi, et nostræ congregationis in ipsum:
Ali vas molimo, braæo, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i za naš sastanak u njemu,
2 ut non cito moveamini a vestro sensu, neque terreamini, neque per spiritum, neque per sermonem, neque per epistolam tamquam per nos missam, quasi instet dies Domini.
Da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom ni rijeèju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je veæ nastao dan Hristov.
3 Nequis vos seducat ullo modo: quoniam nisi venerit discessio primum, et revelatus fuerit homo peccati, filius perditionis,
Da vas niko ne prevari nikakijem naèinom; jer neæe doæi dok ne doðe najprije otpad, i ne pokaže se èovjek bezakonja, sin pogibli,
4 qui adversatur, et extollitur supra omne, quod dicitur Deus, aut quod colitur, ita ut in templo Dei sedeat ostendens se tamquam sit Deus.
Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da æe on sjesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujuæi sebe da je Bog.
5 Non retinetis quod cum adhuc essem apud vos, hæc dicebam vobis?
Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio?
6 Et nunc quid detineat scitis, ut reveletur in suo tempore.
I sad znate što zadržava da se ne javi u svoje vrijeme.
7 Nam mysterium iam operatur iniquitatis: tantum ut qui tenet nunc, teneat, donec de medio fiat.
Jer se veæ radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava.
8 Et tunc revelabitur ille iniquus, quem Dominus Iesus interficiet spiritu oris sui, et destruet illustratione adventus sui eum:
Pa æe se onda javiti bezakonik, kojega æe Gospod Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošæu dolaska svojega;
9 cuius est adventus secundum operationem satanæ in omni virtute, et signis, et prodigiis mendacibus,
Kojega je dolazak po èinjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnijem èudesima,
10 et in omni seductione iniquitatis iis, qui pereunt: eo quod charitatem veritatis non receperunt ut salvi fierent.
I sa svakom prijevarom nepravde meðu onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli.
11 Ideo mittet illis Deus operationem erroris ut credant mendacio,
I zato æe im Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži;
12 ut iudicentur omnes, qui non crediderunt veritati, sed consenserunt iniquitati.
Da prime sud svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu.
13 Nos autem debemus gratias agere Deo semper pro vobis fratres dilecti a Deo, quod elegerit vos Deus primitias in salutem in sanctificatione spiritus, et in fide veritatis:
A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od poèetka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine.
14 in qua et vocavit vos per Evangelium nostrum in acquisitionem gloriæ Domini nostri Iesu Christi.
U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista.
15 Itaque fratres state: et tenete traditiones, quas didicistis, sive per sermonem, sive per epistolam nostram.
Tako dakle, braæo, stojte i držite uredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili iz poslanice naše.
16 Ipse autem Dominus noster Iesus Christus, et Deus et Pater noster, qui dilexit nos, et dedit consolationem æternam, et spem bonam in gratia, (aiōnios g166)
A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati, (aiōnios g166)
17 exhortetur corda vestra, et confirmet in omni opere, et sermone bono.
Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome.

< Thessalonicenses Ii 2 >