Corinthios Ii 11

1 Utinam sustineretis modicum quid insipientiæ meæ, sed et supportare me:

O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me.

2 Æmulor enim vos Dei æmulatione. Despondi enim vos uni viro virginem castam exhibere Christo.

Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista.

3 Timeo autem ne sicut serpens Hevam seduxit astutia sua, ita corrumpantur sensus vestri, et excidant a simplicitate, quæ est in Christo.

Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu.

4 Nam si is, qui venit, alium Christum prædicat, quem non prædicavimus, aut alium spiritum accipitis, quem non accepistis: aut aliud Evangelium, quod non recepistis: recte pateremini.

Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanðelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli.

5 Existimo enim nihil me minus fecisse a magnis Apostolis.

Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola.

6 Nam etsi imperitus sermone, sed non scientia, in omnibus autem manifestati sumus vobis.

Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama.

7 Aut numquid peccatum feci, me ipsum humilians, ut vos exaltemini? quoniam gratis Evangelium Dei evangelizavi vobis?

Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih.

8 Alias Ecclesias expoliavi, accipiens stipendium ad ministerium vestrum.

Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome.

9 Et cum essem apud vos, et egerem; nulli onerosus fui: nam quod mihi deerat, suppleverunt fratres, qui venerunt a Macedonia: et in omnibus sine onere me vobis servavi, et servabo.

Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu.

10 Est veritas Christi in me, quoniam hæc gloriatio non infringetur in me in regionibus Achaiæ.

Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima.

11 Quare? quia non diligo vos? Deus scit.

Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu,

12 Quod autem facio, et faciam: ut amputem occasionem eorum, qui volunt occasionem, ut in quo gloriantur, inveniantur sicut et nos.

Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi.

13 Nam eiusmodi pseudoapostoli, sunt operarii subdoli, transfigurantes se in apostolos Christi.

Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.

14 Et non mirum: ipse enim satanas transfigurat se in angelum lucis.

I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla.

15 non est ergo magnum, si ministri eius transfigurentur velut ministri iustitiæ: quorum finis erit secundum opera ipsorum.

Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem.

16 Iterum dico, (ne quis me putet insipientem esse, alioquin velut insipientem accipite me, ut et ego modicum quid glorier)

Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim.

17 quod loquor, non loquor secundum Deum, sed quasi in insipientia, in hac substantia gloriæ.

A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale.

18 Quoniam multi gloriantur secundum carnem: et ego gloriabor.

Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim.

19 Libenter enim suffertis insipientes: cum sitis ipsi sapientes.

Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri.

20 Sustinetis enim si quis vos in servitutem redigit, si quis devorat, si quis accipit, si quis extollitur, si quis in faciem vos cædit.

Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa.

21 Secundum ignobilitatem dico, quasi nos infirmi fuerimus in hac parte. In quo quis audet (in insipientia dico) audeo et ego:

Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan.

22 Hebræi sunt, et ego: Israelitæ sunt, et ego: Semen Abrahæ sunt, et ego:

Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam;

23 Ministri Christi sunt, (ut minus sapiens dico) plus ego: in laboribus plurimis, in carceribus abundantius, in plagis supra modum, in mortibus frequenter.

Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga;

24 A Iudæis quinquies, quadragenas, una minus, accepi.

Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac;

25 Ter virgis cæsus sum, semel lapidatus sum, ter naufragium feci, nocte et die in profundo maris fui,

Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj.

26 in itineribus sæpe, periculis fluminum, periculis latronum, periculis ex genere, periculis ex Gentibus, periculis in civitate, periculis in solitudine, periculis in mari, periculis in falsis fratribus:

Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom;

27 in labore et ærumna, in vigiliis multis, in fame, et siti, in ieiuniis multis, in frigore, et nuditate,

U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji;

28 præter illa, quæ extrinsecus sunt, instantia mea quotidiana, sollicitudo omnium Ecclesiarum.

Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve.

29 Quis infirmatur, et ego non infirmor? quis scandalizatur, et ego non uror?

Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim?

30 Si gloriari oportet: quæ infirmitatis meæ sunt, gloriabor.

Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti.

31 Deus et Pater Domini nostri Iesu Christi, qui est benedictus in sæcula, scit quod non mentior. (aiōn g165)

Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem. (aiōn g165)

32 Damasci præpositus Gentis Aretæ regis, custodiebat civitatem Damascenorum ut me comprehenderet:

U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati;

33 et per fenestram in sporta dimissus sum per murum, et sic effugi manus eius.

i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.