Iohannis I 3

1 Videte qualem charitatem dedit nobis Pater, ut filii Dei nominemur et simus. Propter hoc mundus non novit nos: quia non novit eum.

Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna.

2 Charissimi, nunc filii Dei sumus: et nondum apparuit quid erimus. Scimus quoniam cum apparuerit, similes ei erimus: quoniam videbimus eum sicuti est.

Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta æemo biti; nego znamo da kad se pokaže, biæemo kao i on, jer æemo ga vidjeti kao što jest.

3 Et omnis, qui habet hanc spem in eo, sanctificat se, sicut et ille sanctus est.

I svaki koji ovaj nad ima na njega, èisti se, kao i on što je èist.

4 Omnis, qui facit peccatum, et iniquitatem facit: et peccatum est iniquitas.

Svaki koji èini grijeh i bezakonje èini: i grijeh je bezakonje.

5 Et scitis quia ille apparuit ut peccata nostra tolleret: et peccatum in eo non est.

I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema.

6 Omnis, qui in eo manet, non peccat: et omnis, qui peccat, non vidit eum, nec cognovit eum.

Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna.

7 Filioli, nemo vos seducat. Qui facit iustitiam, iustus est: sicut et ille iustus est.

Djeèice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan;

8 Qui facit peccatum, ex diabolo est: quoniam ab initio diabolus peccat. In hoc apparuit Filius Dei, ut dissolvat opera diaboli.

Koji tvori grijeh od ðavola je, jer ðavo griješi od poèetka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela ðavolja.

9 Omnis, qui natus est ex Deo, peccatum non facit: quoniam semen ipsius in eo manet, et non potest peccare, quoniam ex Deo natus est.

Koji je god roðen od Boga ne èini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je roðen od Boga.

10 In hoc manifesti sunt filii Dei, et filii diaboli. Omnis qui non est iustus, non est ex Deo, et qui non diligit fratrem suum:

Po tom se poznaju djeca Božija i djeca ðavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega.

11 quoniam hæc est annunciatio, quam audistis ab initio, ut diligatis alterutrum.

Jer je ovo zapovijest, koju èuste ispoèetka, da ljubimo jedan drugoga.

12 Non sicut Cain, qui ex maligno erat, et occidit fratrem suum. Et propter quid occidit eum? Quoniam opera eius maligna erant: fratris autem eius, iusta.

Ne kao što Kain bješe od neèastivoga i zakla brata svojega. I za koji ga uzrok zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna.

13 Nolite mirari fratres, si odit vos mundus.

Ne èudite se, braæo moja, ako svijet mrzi na vas.

14 Nos scimus quoniam translati sumus de morte ad vitam, quoniam diligimus fratres. Qui non diligit, manet in morte:

Mi znamo da prijeðosmo iz smrti u život, jer ljubimo braæu; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti.

15 omnis, qui odit fratrem suum, homicida est. Et scitis quoniam omnis homicida non habet vitam æternam in semetipso manentem. (aiōnios g166)

Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudski nema u sebi vjeènoga života. (aiōnios g166)

16 In hoc cognovimus charitatem Dei, quoniam ille animam suam pro nobis posuit: et nos debemus pro fratribus animas ponere.

Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braæu.

17 Qui habuerit substantiam huius mundi, et viderit fratrem suum necessitatem habere, et clauserit viscera sua ab eo: quomodo charitas Dei manet in eo?

Koji dakle ima bogatstvo ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?

18 Filioli mei, non diligamus verbo, neque lingua, sed opere et veritate.

Djeèice moja! da se ne ljubimo rijeèju ni jezikom, nego djelom i istinom.

19 in hoc cognoscimus quoniam ex veritate sumus: et in conspectu eius suadebimus corda nostra.

I po tom doznajemo da smo od istine, i pred njim tješimo srca svoja.

20 Quoniam si reprehenderit nos cor nostrum: maior est Deus corde nostro, et novit omnia.

Jer ako nam zazire srce naše, Bog je veæi od srca našega i zna sve.

21 Charissimi, si cor nostrum non reprehenderit nos, fiduciam habemus ad Deum:

Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom;

22 et quidquid petierimus, accipiemus ab eo: quoniam mandata eius custodimus, et ea, quæ sunt placita coram eo, facimus.

I što god zaištemo, primiæemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i èinimo što je njemu ugodno.

23 Et hoc est mandatum eius: Ut credamus in nomine Filii eius Iesu Christi: et diligamus alterutrum, sicut dedit mandatum nobis.

I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijest.

24 Et qui servat mandata eius, in illo manet, et ipse in eo: et in hoc scimus quoniam manet in nobis de Spiritu, quem dedit nobis.

I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom poznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao.