Psalmorum 81

1 In finem, Pro torcularibus, Psalmus ipsi Asaph. Exultate Deo adiutori nostro: iubilate Deo Iacob.

Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.

2 Sumite psalmum, et date tympanum: psalterium iucundum cum cithara.

Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom.

3 Buccinate in Neomenia tuba, in insigni die solemnitatis vestræ:

Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega.

4 Quia præceptum in Israel est: et iudicium Deo Iacob.

Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva.

5 Testimonium in Ioseph posuit illud, cum exiret de Terra Ægypti: linguam, quam non noverat, audivit.

Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh:

6 Divertit ab oneribus dorsum eius: manus eius in cophino servierunt.

“Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica.

7 In tribulatione invocasti me, et liberavi te: exaudivi te in abscondito tempestatis: probavi te apud aquam contradictionis.

U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te.

8 Audi populus meus, et contestabor te: Israel si audieris me,

Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao:

9 non erit in te deus recens, neque adorabis deum alienum.

Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati.

10 Ego enim sum Dominus Deus tuus, qui eduxi te de terra Ægypti: dilata os tuum, et implebo illud.

Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti.

11 Et non audivit populus meus vocem meam: et Israel non intendit mihi.

Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me.

12 Et dimisi eos secundum desideria cordis eorum, ibunt in adinventionibus suis.

I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima.

13 Si populus meus audisset me: Israel si in viis meis ambulasset:

O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim!

14 Pro nihilo forsitan inimicos eorum humiliassem: et super tribulantes eos misissem manum meam.

Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;

15 Inimici Domini mentiti sunt ei: et erit tempus eorum in sæcula.

Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka;

16 Et cibavit eos ex adipe frumenti: et de petra, melle saturavit eos.

Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.”