Psalmorum 58

1 In finem, Ne disperdas, David in tituli inscriptionem. Si vere utique iustitiam loquimini: recta iudicate filii hominum.

Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji?

2 Etenim in corde iniquitates operamini: in terra iniustitias manus vestræ concinnant.

Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji.

3 Alienati sunt peccatores a vulva, erraverunt ab utero: locuti sunt falsa.

Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž.

4 Furor illis secundum similitudinem serpentis: sicut aspidis surdæ, et obturantis aures suas,

U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje,

5 quæ non exaudiet vocem incantantium: et venefici incantantis sapienter.

Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju.

6 Deus conteret dentes eorum in ore ipsorum: molas leonum confringet Dominus.

Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode!

7 Ad nihilum devenient tamquam aqua decurrens: intendit arcum suum donec infirmentur.

Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene.

8 Sicut cera, quæ fluit, auferentur: supercecidit ignis, et non viderunt solem.

Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca.

9 Priusquam intelligerent spinæ vestræ rhamnum: sicut viventes, sic in ira absorbet eos.

Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor.

10 Lætabitur iustus cum viderit vindictam: manus suas lavabit in sanguine peccatoris.

Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj.

11 Et dicet homo: Si utique est fructus iusto: utique est Deus iudicans eos in terra.

I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!