Psalmorum 54

1 In finem, In carminibus, intellectus David, Cum venissent Ziphæi, et dixissent ad Saul: Nonne David absconditus est apud nos? Deus in nomine tuo salvum me fac: et in virtute tua iudica me.

Bože! imenom svojim pomozi mi, i krjepošæu svojom odbrani me na sudu.

2 Deus exaudi orationem meam: auribus percipe verba oris mei.

Bože! usliši molitvu moju, èuj rijeèi usta mojih.

3 Quoniam alieni insurrexerunt adversum me, et fortes quæsierunt animam meam: et non proposuerunt Deum ante conspectum suum.

Jer tuðini ustaše na me, i silni traže dušu moju; nemaju Boga pred sobom.

4 Ecce enim Deus adiuvat me: et Dominus susceptor est animæ meæ.

Gle, Bog je pomoænik moj, Gospod daje snagu duši mojoj.

5 Averte mala inimicis meis: et in veritate tua disperde illos.

Obratiæe zlo na neprijatelje moje, istinom svojom istrijebiæe ih.

6 Voluntarie sacrificabo tibi, et confitebor nomini tuo Domine: quoniam bonum est:

Rado æu prinijeti žrtvu, proslaviæu ime tvoje, Gospode, jer je dobro.

7 Quoniam ex omni tribulatione eripuisti me: et super inimicos meos despexit oculus meus.

Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje.