Psalmorum 52

1 In finem, Intellectus David, Cum venit Doeg Idumæus, et nunciavit Sauli: Venit David in domum Achimelech. Quid gloriaris in malitia, qui potens es in iniquitate?

Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom.

2 Tota die iniustitiam cogitavit lingua tua: sicut novacula acuta fecisti dolum.

Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!

3 Dilexisti malitiam super benignitatem: iniquitatem magis quam loqui æquitatem.

Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.

4 Dilexisti omnia verba præcipitationis, lingua dolosa.

Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav.

5 Propterea Deus destruet te in finem, evellet te, et emigrabit te de tabernaculo tuo: et radicem tuam de terra viventium.

Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.

6 Videbunt iusti, et timebunt, et super eum ridebunt, et dicent:

Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se:

7 ecce homo, qui non posuit Deum adiutorem suum: Sed speravit in multitudine divitiarum suarum: et prævaluit in vanitate sua.

Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom.

8 Ego autem, sicut oliva fructifera in domo Dei, speravi in misericordia Dei in æternum: et in sæculum sæculi.

A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.

9 Confitebor tibi in sæculum quia fecisti: et expectabo nomen tuum, quoniam bonum est in conspectu sanctorum tuorum.

Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.