Psalmorum 4
1 In finem in carminibus, Psalmus David. Cum invocarem exaudivit me Deus iustitiæ meæ: in tribulatione dilatasti mihi. Miserere mei, et exaudi orationem meam. Filii hominum usquequo gravi corde? ut quid diligitis vanitatem, et quæritis mendacium?
Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov. Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
2 Et scitote quoniam mirificavit Dominus sanctum suum: Dominus exaudiet me cum clamavero ad eum.
Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?
3 Irascimini, et nolite peccare: quæ dicitis in cordibus vestris, in cubilibus vestris compungimini.
Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
4 Sacrificate sacrificium iustitiæ, et sperate in Domino. Multi dicunt: Quis ostendit nobis bona?
Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.
5 Signatum est super nos lumen vultus tui Domine: dedisti lætitiam in corde meo.
Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
6 A fructu frumenti, vini, et olei sui multiplicati sunt.
Mnogi govore: “Tko će nam pokazati sreću?” Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
7 In pace in idipsum dormiam, et requiescam;
Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.
8 Quoniam tu Domine singulariter in spe constituisti me.
Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.
