Psalmorum 17

1 Oratio David. Exaudi Domine iustitiam meam: intende deprecationem meam. Auribus percipe orationem meam, non in labiis dolosis.

Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.

2 De vultu tuo iudicium meum prodeat: oculi tui videant æquitates.

Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.

3 Probasti cor meum, et visitasti nocte: igne me examinasti, et non est inventa in me iniquitas.

Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.

4 Ut non loquatur os meum opera hominum: propter verba labiorum tuorum ego custodivi vias duras.

Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.

5 Perfice gressus meos in semitis tuis: ut non moveantur vestigia mea.

Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.

6 Ego clamavi, quoniam exaudisti me Deus: inclina aurem tuam mihi, et exaudi verba mea.

Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.

7 Mirifica misericordias tuas, qui salvos facis sperantes in te.

Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.

8 A resistentibus dexteræ tuæ custodi me, ut pupillam oculi. Sub umbra alarum tuarum protege me:

Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me

9 a facie impiorum qui me afflixerunt. Inimici mei animam meam circumdederunt,

Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.

10 adipem suum concluserunt: os eorum locutum est superbiam.

Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.

11 Proiicientes me nunc circumdederunt me: oculos suos statuerunt declinare in terram.

Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.

12 Susceperunt me sicut leo paratus ad prædam: et sicut catulus leonis habitans in abditis.

Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.

13 Exurge Domine, præveni eum, et supplanta eum: eripe animam meam ab impio, frameam tuam ab inimicis manus tuæ.

Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,

14 Domine a paucis de terra divide eos in vita eorum: de absconditis tuis adimpletus est venter eorum. Saturati sunt filiis: et dimiserunt reliquias suas parvulis suis.

Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.

15 Ego autem in iustitia apparebo conspectui tuo: satiabor cum apparuerit gloria tua.

A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.