Psalmorum 13

1 In finem, Psalmus David. Usquequo Domine oblivisceris me in finem? Usquequo avertis faciem tuam a me?

Dokle æeš me, Gospode, sasvijem zaboravljati? dokle æeš odvraæati lice svoje od mene?

2 Quamdiu ponam consilia in anima mea, dolorem in corde meo per diem?

Dokle æu se domišljati u duši svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noæ? dokle æe se neprijatelj moj podizati nada mnom?

3 Usquequo exaltabitur inimicus meus super me?

Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oèi moje da ne zaspim na smrt.

4 Respice, et exaudi me Domine Deus meus. Illumina oculos meos ne umquam obdormiam in morte:

Da ne reèe neprijatelj moj: nadvladao sam ga; da se ne raduju koji me gone, ako posrnem.

5 ne quando dicat inimicus meus: Prævalui adversus eum. Qui tribulant me, exultabunt si motus fuero:

A ja se uzdam u milost tvoju; radovaæe se srce moje za spasenje tvoje.

6 ego autem in misericordia tua speravi. Exultabit cor meum in salutari tuo: cantabo Domino qui bona tribuit mihi: et psallam nomini Domini altissimi.

Pjevaæu Gospodu, koji mi dobro èini.