Psalmorum 108

1 Canticum Psalmi ipsi David. Paratum cor meum Deus, paratum cor meum: cantabo, et psallam in gloria mea.

Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom.

2 Exurge gloria mea, exurge psalterium, et cithara: exurgam diluculo.

Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano.

3 Confitebor tibi in populis Domine: et psallam tibi in nationibus.

Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima.

4 Quia magna est super cælos misericordia tua: et usque ad nubes veritas tua:

Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja.

5 Exaltare super cælos Deus, et super omnem terram gloria tua:

Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

6 ut liberentur dilecti tui. Salvum fac dextera tua, et exaudi me:

Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me.

7 Deus locutus est in sancto suo: Exultabo, et dividam Sichimam, et convallem tabernaculorum dimetiar.

Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu.

8 Meus est Galaad, et meus est Manasses: et Ephraim susceptio capitis mei. Iuda rex meus:

Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj.

9 Moab lebes spei meæ. In Idumæam extendam calceamentum meum: mihi alienigenæ amici facti sunt.

Moav je èaša iz koje se umivam, Edomu æu pružiti obuæu svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaæu.”

10 Quis deducet me in civitatem munitam? quis deducet me usque in Idumæam?

Ko æe me odvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratiti do Edoma?

11 Nonne tu Deus, qui repulisti nos, et non exibis Deus in virtutibus nostris?

Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim?

12 Da nobis auxilium de tribulatione: quia vana salus hominis.

Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana je èovjeèija uzalud.

13 In Deo faciemus virtutem: et ipse ad nihilum deducet inimicos nostros.

Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.