Lucam 14

1 Et factum est cum intraret Iesus in domum cuiusdam principis Pharisæorum Sabbato manducare panem, et ipsi observabant eum.

I dogodi mu se da doðe u subotu u kuæu jednoga kneza farisejskoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.

2 Et ecce homo quidam hydropicus erat ante illum.

I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest.

3 Et respondens Iesus dixit ad legis peritos, et Pharisæos, dicens: Si licet Sabbato curare?

I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati?

4 At illi tacuerunt. Ipse vero apprehensum sanavit eum, ac dimisit.

A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.

5 Et respondens ad illos dixit: Cuius vestrum asinus, aut bos in puteum cadet, et non continuo extrahet illum die Sabbati?

I odgovarajuæi reèe im: koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?

6 Et non poterant ad hæc respondere illi.

I ne mogoše mu odgovoriti na to.

7 Dicebat autem et ad invitatos parabolam, intendens quomodo primos accubitus eligerent, dicens ad illos:

A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im:

8 Cum invitatus fueris ad nuptias, non discumbas in primo loco, ne forte honoratior te sit invitatus ab illo,

Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðu gostima ko stariji od tebe;

9 et veniens is, qui te et illum vocavit, dicat tibi: Da huic locum: et tunc incipias cum rubore novissimum locum tenere.

I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto.

10 Sed cum vocatus fueris, vade, recumbe in novissimo loco: ut, cum venerit qui te invitavit, dicat tibi: Amice, ascende superius. Tunc erit tibi gloria coram simul discumbentibus:

Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.

11 quia omnis, qui se exaltat, humiliabitur: et qui se humiliat, exaltabitur.

Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se.

12 Dicebat autem et ei, qui invitaverat: Cum facis prandium, aut cœnam, noli vocare amicos tuos, neque fratres tuos, neque cognatos, neque vicinos divites: ne forte te et ipsi reinvitent, et fiat tibi retributio.

A i onome što ih je pozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti;

13 Sed cum facis convivium, voca pauperes, debiles, claudos, et cæcos:

Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;

14 et beatus eris, quia non habent retribuere tibi: retribuetur enim tibi in resurrectione iustorum.

I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.

15 Hæc cum audisset quidam de simul discumbentibus, dixit illi: Beatus, qui manducabit panem in regno Dei.

A kad èu to neki od onijeh što sjeðahu s njim za trpezom reèe mu: blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu!

16 At ipse dixit ei: Homo quidam fecit cœnam magnam, et vocavit multos.

A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge;

17 Et misit servum suum hora cœnæ dicere invitatis ut venirent, quia iam parata sunt omnia.

I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo.

18 Et cœperunt simul omnes excusare. Primus dixit ei: Villam emi, et necesse habeo exire, et videre illam: rogo te habe me excusatum.

I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me.

19 Et alter dixit: Iuga boum emi quinque, et eo probare illa: rogo te habe me excusatum.

I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me.

20 Et alius dixit: Uxorem duxi, et ideo non possum venire.

I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi.

21 Et reversus servus nunciavit hæc domino suo. Tunc iratus paterfamilias, dixit servo suo: Exi cito in plateas, et vicos civitatis: et pauperes, ac debiles, et cæcos, et claudos introduc huc.

I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.

22 Et ait servus: domine, factum est ut imperasti, et adhuc locus est.

I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima.

23 Et ait dominus servo: Exi in vias, et sepes: et compelle intrare, ut impleatur domus mea.

I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa.

24 Dico autem vobis quod nemo virorum illorum, qui vocati sunt, gustabit cœnam meam.

Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.

25 Ibant autem turbæ multæ cum eo: et conversus dixit ad illos:

Iðaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im:

26 Si quis venit ad me, et non odit patrem suum, et matrem, et uxorem, et filios, et fratres, et sorores, adhuc autem et animam suam, non potest meus esse discipulus.

Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik.

27 Et qui non baiulat crucem suam, et venit post me, non potest meus esse discipulus.

I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik.

28 Quis enim ex vobis volens turrim ædificare, non prius sedens computat sumptus, qui necessarii sunt, si habeat ad perficiendum,

I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sjede najprije i ne proraèuni šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti?

29 ne, posteaquam posuerit fundamentum, et non potuerit perficere, omnes, qui vident, incipiant illudere ei,

Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati

30 dicentes: Quia hic homo cœpit ædificare, et non potuit consummare?

Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i ne može da dovrši.

31 Aut quis rex iturus committere bellum adversus alium regem, non sedens prius cogitat, si possit cum decem millibus occurrere ei, qui cum viginti millibus venit ad se?

Ili koji car kad poðe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeæu može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?

32 Alioquin adhuc illo longe agente, legationem mittens rogat ea, quæ pacis sunt.

Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire.

33 Sic ergo omnis ex vobis, qui non renunciat omnibus, quæ possidet, non potest meus esse discipulus.

Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik.

34 Bonum est sal. Si autem sal evanuerit, in quo condietur?

So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti?

35 Neque in terram, neque in sterquilinium utile est, sed foras mittetur. Qui habet aures audiendi, audiat.

Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje.