Lamentationes 3

1 ALEPH. Ego vir videns paupertatem meam in virga indignationis eius.

Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.

2 ALEPH. Me minavit, et adduxit in tenebras, et non in lucem.

Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.

3 ALEPH. Tantum in me vertit, et convertit manum suam tota die.

Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.

4 BETH. Vetustam fecit pellem meam, et carnem meam, contrivit ossa mea.

Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.

5 BETH. Ædificavit in gyro meo, et circumdedit me felle, et labore.

Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.

6 BETH. In tenebrosis collocavit me, quasi mortuos sempiternos.

Posadi me u tamu kao umrle odavna.

7 GHIMEL. Circumædificavit adversum me, ut non egrediar: aggravavit compedem meum.

Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.

8 GHIMEL. Sed et cum clamavero, et rogavero, exclusit orationem meam.

Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.

9 GHIMEL. Conclusit vias meas lapidibus quadris, semitas meas subvertit.

Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.

10 DALETH. Ursus insidians factus est mihi: leo in absconditis.

Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.

11 DALETH. Semitas meas subvertit, et confregit me: posuit me desolatam.

Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.

12 DALETH. Tetendit arcum suum, et posuit me quasi signum ad sagittam.

Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.

13 HE. Misit in renibus meis filias pharetræ suæ.

Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.

14 HE. Factus sum in derisum omni populo meo, canticum eorum tota die.

Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.

15 HE. Replevit me amaritudinibus, inebriavit me absynthio.

Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.

16 VAU. Et fregit ad numerum dentes meos, cibavit me cinere.

Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.

17 VAU. Et repulsa est a pace anima mea, oblitus sum bonorum.

Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.

18 VAU. Et dixi: Periit finis meus, et spes mea a Domino.

I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.

19 ZAIN. Recordare paupertatis, et transgressionis meæ, absinthii, et fellis.

Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.

20 ZAIN. Memoria memor ero, et tabescet in me anima mea.

Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.

21 ZAIN. Hæc recolens in corde meo, ideo sperabo.

Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:

22 HETH. Misericordiæ Domini quia non sumus consumpti: quia non defecerunt miserationes eius.

Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.

23 HETH. Novi diluculo, multa est fides tua.

Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.

24 HETH. Pars mea Dominus, dixit anima mea: propterea expectabo eum.

Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.

25 TETH. Bonus est Dominus sperantibus in eum, animæ quærenti illum.

Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.

26 TETH. Bonum est præstolari cum silentio salutare Dei.

Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.

27 TETH. Bonum est viro, cum portaverit iugum ab adolescentia sua.

Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.

28 IOD. Sedebit solitarius, et tacebit: quia levavit super se.

Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.

29 IOD. Ponet in pulvere os suum, si forte sit spes.

Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.

30 IOD. Dabit percutienti se maxillam, saturabitur opprobriis.

Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.

31 CAPH. Quia non repellet in sempiternum Dominus.

Jer Gospod ne odbacuje za svagda.

32 CAPH. Quia si abiecit, et miserebitur secundum multitudinem misericordiarum suarum.

Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.

33 CAPH. Non enim humiliavit ex corde suo, et abiecit filios hominum,

Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.

34 LAMED. Ut conteret sub pedibus suis omnes vinctos terræ,

Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,

35 LAMED. Ut declinaret iudicium viri in conspectu vultus Altissimi.

Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,

36 LAMED. Ut perverteret hominem in iudicio suo, Dominus ignoravit.

Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?

37 MEM. Quis est iste, qui dixit ut fieret, Domino non iubente?

Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?

38 MEM. Ex ore Altissimi non egredientur nec mala nec bona?

Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?

39 MEM. Quid murmuravit homo vivens, vir pro peccatis suis?

Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?

40 NUN. Scrutemur vias nostras, et quæramus, et revertamur ad Dominum.

Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.

41 NUN. Levemus corda nostra cum manibus ad Dominum in cælos.

Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.

42 NUN. Nos inique egimus, et ad iracundiam provocavimus: idcirco tu inexorabilis es.

Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.

43 SAMECH. Operuisti in furore, et percussisti nos: occidisti, nec pepercisti.

Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.

44 SAMECH. Opposuisti nubem tibi, ne transeat oratio.

Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.

45 SAMECH. Eradicationem, et abiectionem posuisti me in medio populorum.

Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.

46 PHE. Aperuerunt super nos os suum omnes inimici.

Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.

47 PHE. Formido, et laqueus facta est nobis vaticinatio, et contritio.

Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.

48 PHE. Divisiones aquarum deduxit oculus meus, in contritione filiæ populi mei.

Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.

49 AIN. Oculus meus afflictus est, nec tacuit, eo quod non esset requies,

Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,

50 AIN. Donec respiceret et videret Dominus de cælis.

Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.

51 AIN. Oculus meus deprædatus est animam meam in cunctis filiabus urbis meæ.

Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.

52 SADE. Venatione ceperunt me quasi avem inimici mei gratis.

Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.

53 SADE. Lapsa est in lacum vita mea, et posuerunt lapidem super me.

Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.

54 SADE. Inundaverunt aquæ super caput meum: dixi: Perii.

Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!

55 COPH. Invocavi nomen tuum Domine de lacu novissimo.

Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.

56 COPH. Vocem meam audisti: ne avertas aurem tuam a singultu meo, et clamoribus.

Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.

57 COPH. Appropinquasti in die, quando invocavi te: dixisti: Ne timeas.

Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.

58 RES. Iudicasti Domine causam animæ meæ, Redemptor vitæ meæ.

Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

59 RES. Vidisti Domine iniquitatem illorum adversum me: iudica iudicium meum.

Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.

60 RES. Vidisti omnem furorem, universas cogitationes eorum adversum me.

Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.

61 SIN. Audisti opprobrium eorum Domine, omnes cogitationes eorum adversum me:

Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,

62 SIN. Labia insurgentium mihi; et meditationes eorum adversum me tota die.

Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.

63 SIN. Sessionem eorum, et resurrectionem eorum vide, ego sum psalmus eorum.

Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.

64 THAU. Redes eis vicem Domine iuxta opera manuum suarum.

Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.

65 THAU. Dabis eis scutum cordis laborem tuum.

Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.

66 THAU. Persequeris in furore, et conteres eos sub cælis Domine.

Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.