Job 13

1 Ecce omnia hæc vidit oculus meus, et audivit auris mea, et intellexi singula.

Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo.

2 Secundum scientiam vestram et ego novi: nec inferior vestri sum.

Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas.

3 Sed tamen ad Omnipotentem loquar, et disputare cum Deo cupio:

Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se.

4 Prius vos ostendens fabricatores mendacii, et cultores perversorum dogmatum.

Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari.

5 Atque utinam taceretis, ut putaremini esse sapientes.

O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri.

6 Audite ergo correptionem meam, et iudicium labiorum meorum attendite.

Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih.

7 Numquid Deus indiget vestro mendacio, ut pro illo loquamini dolos?

Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj?

8 Numquid faciem eius accipitis, et pro Deo iudicare nitimini?

Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga?

9 Aut placebit ei quem celare nihil potest? aut decipietur ut homo, vestris fraudulentiis?

Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek?

10 Ipse vos arguet, quoniam in abscondito faciem eius accipitis.

Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je.

11 Statim ut se commoverit, turbabit vos, et terror eius irruet super vos.

Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti?

12 Memoria vestra comparabitur cineri, et redigentur in lutum cervices vestræ.

Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata.

13 Tacete paulisper ut loquar quodcumque mihi mens suggesserit.

Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago.

14 Quare lacero carnes meas dentibus meis, et animam meam porto in manibus meis?

Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke?

15 Etiam si occiderit me, in ipso sperabo: verumtamen vias meas in conspectu eius arguam.

Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim.

16 Et ipse erit salvator meus: non enim veniet in conspectu eius omnis hypocrita.

I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj.

17 Audite sermonem meum, et ænigmata percipite auribus vestris.

Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati.

18 Si fuero iudicatus, scio quod iustus inveniar.

Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav.

19 Quis est qui iudicetur mecum? veniat: quare tacens consumor?

Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih.

20 Duo tantum ne facias mihi, et tunc a facie tua non abscondar:

Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega.

21 Manum tuam longe fac a me, et formido tua non me terreat.

Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši.

22 Voca me, et ego respondebo tibi: aut certe loquar, et tu responde mihi.

Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj.

23 Quantas habeo iniquitates et peccata, scelera mea et delicta ostende mihi.

Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj.

24 Cur faciem tuam abscondis, et arbitraris me inimicum tuum?

Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega?

25 Contra folium, quod vento rapitur, ostendis potentiam tuam, et stipulam siccam persequeris:

Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku,

26 Scribis enim contra me amaritudines, et consumere me vis peccatis adolescentiæ meæ.

Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje,

27 Posuisti in nervo pedem meum, et observasti omnes semitas meas, et vestigia pedum meorum considerasti:

I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce?

28 Qui quasi putredo consumendus sum, et quasi vestimentum quod comeditur a tinea.

A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.