Exodus 1

1 Hæc sunt nomina filiorum Israel qui ingressi sunt in Ægyptum cum Iacob: singuli cum domibus suis introierunt:

Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji doðoše u Misir, doðoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom:

2 Ruben, Simeon, Levi, Iudas,

Ruvim, Simeun, Levije i Juda,

3 Issachar, Zabulon et Beniamin,

Isahar, Zavulon i Venijamin,

4 Dan, et Nephthali, Gad, et Aser.

Dan i Neftalim, Gad i Asir.

5 Erant igitur omnes animæ eorum qui egressi sunt de femore Iacob, septuaginta: Ioseph autem in Ægypto erat.

A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru.

6 Quo mortuo, et universis fratribus eius, omnique cognatione illa,

A Josif umrije i sva braæa njegova i sav onaj naraštaj.

7 filii Israel creverunt, et quasi germinantes multiplicati sunt: ac roborati nimis, impleverunt terram.

I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.

8 Surrexit interea rex novus super Ægyptum, qui ignorabat Ioseph:

Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa;

9 et ait ad populum suum: Ecce, populus filiorum Israel multus, et fortior nobis est.

I reèe narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veæi je i silniji od nas.

10 Venite, sapienter opprimamus eum, ne forte multiplicetur: et si ingruerit contra nos bellum, addatur inimicis nostris, expugnatisque nobis egrediatur de terra.

Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje.

11 Præposuit itaque eis magistros operum, ut affligerent eos oneribus: ædificaveruntque urbes tabernaculorum Pharaoni, Phithom, et Ramesses.

I postaviše nad njima nastojnike da ih muèe teškim poslovima; i graðaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu.

12 Quantoque opprimebant eos, tanto magis multiplicabantur, et crescebant:

Ali što ga više muèahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh.

13 oderantque filios Israel Ægyptii, et affligebant illudentes eis:

I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,

14 atque ad amaritudinem perducebant vitam eorum operibus duris luti, et lateris, omnique famulatu, quo in terræ operibus premebantur.

I zagrèivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.

15 Dixit autem rex Ægypti obstetricibus Hebræorum: quarum una vocabatur Sephora, altera Phua,

I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva,

16 præcipiens eis: Quando obstetricabitis Hebræas, et partus tempus advenerit: si masculus fuerit, interficite eum: si femina, reservate.

I reèe: kad babièite Jevrejke, i u poroðaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.

17 Timuerunt autem obstetrices Deum, et non fecerunt iuxta præceptum regis Ægypti, sed conservabant mares.

Ali se babice bojahu Boga, i ne èinjahu kako im reèe car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu.

18 Quibus ad se accersitis, rex ait: Quidnam est hoc quod facere voluistis, ut pueros servaretis?

A car Misirski dozva babice, i reèe im: zašto to èinite, te ostavljate u životu mušku djecu?

19 Quæ responderunt: Non sunt Hebreæ sicut Ægyptiæ mulieres: ipsæ enim obstetricandi habent scientiam, et priusquam veniamus ad eas, pariunt.

A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jaèe su; dok im doðe babica, one veæ rode.

20 Bene ergo fecit Deus obstetricibus: et crevit populus, confortatusque est nimis.

I Bog uèini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;

21 Et quia timuerunt obstetrices Deum, ædificavit eis domos.

I što se babice bojahu Boga, naèini im kuæe.

22 Præcepit ergo Pharao omni populo suo, dicens: Quidquid masculini sexus natum fuerit, in flumen proiicite: quidquid feminini, reservate.

Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreæi: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kæeri sve ostavljajte u životu.