Psalmorum 119
1 Alleluja. [Aleph Beati immaculati in via, qui ambulant in lege Domini.
ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!
2 Beati qui scrutantur testimonia ejus; in toto corde exquirunt eum.
Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže;
3 Non enim qui operantur iniquitatem in viis ejus ambulaverunt.
koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim.
4 Tu mandasti mandata tua custodiri nimis.
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju.
5 Utinam dirigantur viæ meæ ad custodiendas justificationes tuas.
O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!
6 Tunc non confundar, cum perspexero in omnibus mandatis tuis.
Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
7 Confitebor tibi in directione cordis, in eo quod didici judicia justitiæ tuæ.
Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje.
8 Justificationes tuas custodiam; non me derelinquas usquequaque.
Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada!
9 Beth In quo corrigit adolescentior viam suam? in custodiendo sermones tuos.
BET Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.
10 In toto corde meo exquisivi te; ne repellas me a mandatis tuis.
Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.
11 In corde meo abscondi eloquia tua, ut non peccem tibi.
U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.
12 Benedictus es, Domine; doce me justificationes tuas.
Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima.
13 In labiis meis pronuntiavi omnia judicia oris tui.
Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih.
14 In via testimoniorum tuorum delectatus sum, sicut in omnibus divitiis.
Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu.
15 In mandatis tuis exercebor, et considerabo vias tuas.
Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'.
16 In justificationibus tuis meditabor: non obliviscar sermones tuos.
Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'.
17 Ghimel Retribue servo tuo, vivifica me, et custodiam sermones tuos.
GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.
18 Revela oculos meos, et considerabo mirabilia de lege tua.
Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!
19 Incola ego sum in terra: non abscondas a me mandata tua.
Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!
20 Concupivit anima mea desiderare justificationes tuas in omni tempore.
Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama.
21 Increpasti superbos; maledicti qui declinant a mandatis tuis.
Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
22 Aufer a me opprobrium et contemptum, quia testimonia tua exquisivi.
Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise.
23 Etenim sederunt principes, et adversum me loquebantur; servus autem tuus exercebatur in justificationibus tuis.
Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
24 Nam et testimonia tua meditatio mea est, et consilium meum justificationes tuæ.
Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.
25 Daleth Adhæsit pavimento anima mea: vivifica me secundum verbum tuum.
DALET Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život.
26 Vias meas enuntiavi, et exaudisti me; doce me justificationes tuas.
Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči.
27 Viam justificationum tuarum instrue me, et exercebor in mirabilibus tuis.
Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'.
28 Dormitavit anima mea præ tædio: confirma me in verbis tuis.
Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni!
29 Viam iniquitatis amove a me, et de lege tua miserere mei.
Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!
30 Viam veritatis elegi; judicia tua non sum oblitus.
Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.
31 Adhæsi testimoniis tuis, Domine; noli me confundere.
Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!
32 Viam mandatorum tuorum cucurri, cum dilatasti cor meum.
Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.
33 He Legem pone mihi, Domine, viam justificationum tuarum, et exquiram eam semper.
HE Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja.
34 Da mihi intellectum, et scrutabor legem tuam, et custodiam illam in toto corde meo.
Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem.
35 Deduc me in semitam mandatorum tuorum, quia ipsam volui.
Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam.
36 Inclina cor meum in testimonia tua, et non in avaritiam.
Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!
37 Averte oculos meos, ne videant vanitatem; in via tua vivifica me.
Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!
38 Statue servo tuo eloquium tuum in timore tuo.
Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje.
39 Amputa opprobrium meum quod suspicatus sum, quia judicia tua jucunda.
Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.
40 Ecce concupivi mandata tua: in æquitate tua vivifica me.
Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi.
41 Vau Et veniat super me misericordia tua, Domine; salutare tuum secundum eloquium tuum.
VAU Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju.
42 Et respondebo exprobrantibus mihi verbum, quia speravi in sermonibus tuis.
Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju.
43 Et ne auferas de ore meo verbum veritatis usquequaque, quia in judiciis tuis supersperavi.
Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje.
44 Et custodiam legem tuam semper, in sæculum et in sæculum sæculi.
Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka.
45 Et ambulabam in latitudine, quia mandata tua exquisivi.
Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem.
46 Et loquebar in testimoniis tuis in conspectu regum, et non confundebar.
Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću.
47 Et meditabar in mandatis tuis, quæ dilexi.
U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.
48 Et levavi manus meas ad mandata tua, quæ dilexi, et exercebar in justificationibus tuis.
Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam.
49 Zain Memor esto verbi tui servo tuo, in quo mihi spem dedisti.
ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.
50 Hæc me consolata est in humilitate mea, quia eloquium tuum vivificavit me.
U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja.
51 Superbi inique agebant usquequaque; a lege autem tua non declinavi.
Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.
52 Memor fui judiciorum tuorum a sæculo, Domine, et consolatus sum.
Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi.
53 Defectio tenuit me, pro peccatoribus derelinquentibus legem tuam.
Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju.
54 Cantabiles mihi erant justificationes tuæ in loco peregrinationis meæ.
Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.
55 Memor fui nocte nominis tui, Domine, et custodivi legem tuam.
Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon.
56 Hæc facta est mihi, quia justificationes tuas exquisivi.
Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe.
57 Heth Portio mea, Domine, dixi custodire legem tuam.
HET Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi.
58 Deprecatus sum faciem tuam in toto corde meo; miserere mei secundum eloquium tuum.
Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju.
59 Cogitavi vias meas, et converti pedes meos in testimonia tua.
Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
60 Paratus sum, et non sum turbatus, ut custodiam mandata tua.
Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam.
61 Funes peccatorum circumplexi sunt me, et legem tuam non sum oblitus.
Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
62 Media nocte surgebam ad confitendum tibi, super judicia justificationis tuæ.
U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.
63 Particeps ego sum omnium timentium te, et custodientium mandata tua.
Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.
64 Misericordia tua, Domine, plena est terra; justificationes tuas doce me.
Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim.
65 Teth Bonitatem fecisti cum servo tuo, Domine, secundum verbum tuum.
TET Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj.
66 Bonitatem, et disciplinam, et scientiam doce me, quia mandatis tuis credidi.
Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
67 Priusquam humiliarer ego deliqui: propterea eloquium tuum custodivi.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.
68 Bonus es tu, et in bonitate tua doce me justificationes tuas.
Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim.
69 Multiplicata est super me iniquitas superborum; ego autem in toto corde meo scrutabor mandata tua.
Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.
70 Coagulatum est sicut lac cor eorum; ego vero legem tuam meditatus sum.
Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu.
71 Bonum mihi quia humiliasti me, ut discam justificationes tuas.
Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.
72 Bonum mihi lex oris tui, super millia auri et argenti.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.
73 Jod Manus tuæ fecerunt me, et plasmaverunt me: da mihi intellectum, et discam mandata tua.
JOD Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.
74 Qui timent te videbunt me et lætabuntur, quia in verba tua supersperavi.
Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah.
75 Cognovi, Domine, quia æquitas judicia tua, et in veritate tua humiliasti me.
Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.
76 Fiat misericordia tua ut consoletur me, secundum eloquium tuum servo tuo.
Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom.
77 Veniant mihi miserationes tuæ, et vivam, quia lex tua meditatio mea est.
Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada.
78 Confundantur superbi, quia injuste iniquitatem fecerunt in me; ego autem exercebor in mandatis tuis.
Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.
79 Convertantur mihi timentes te, et qui noverunt testimonia tua.
Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.
80 Fiat cor meum immaculatum in justificationibus tuis, ut non confundar.
Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen.
81 Caph Defecit in salutare tuum anima mea, et in verbum tuum supersperavi.
KAF Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam.
82 Defecerunt oculi mei in eloquium tuum, dicentes: Quando consolaberis me?
Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu?
83 Quia factus sum sicut uter in pruina; justificationes tuas non sum oblitus.
Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.
84 Quot sunt dies servi tui? quando facies de persequentibus me judicium?
Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje?
85 Narraverunt mihi iniqui fabulationes, sed non ut lex tua.
Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu.
86 Omnia mandata tua veritas: inique persecuti sunt me, adjuva me.
Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.
87 Paulominus consummaverunt me in terra; ego autem non dereliqui mandata tua.
Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.
88 Secundum misericordiam tuam vivifica me, et custodiam testimonia oris tui.
Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.
89 Lamed In æternum, Domine, verbum tuum permanet in cælo.
LAMED Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.
90 In generationem et generationem veritas tua; fundasti terram, et permanet.
od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji.
91 Ordinatione tua perseverat dies, quoniam omnia serviunt tibi.
Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi.
92 Nisi quod lex tua meditatio mea est, tunc forte periissem in humilitate mea.
Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj.
93 In æternum non obliviscar justificationes tuas, quia in ipsis vivificasti me.
Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš.
94 Tuus sum ego; salvum me fac: quoniam justificationes tuas exquisivi.
Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe.
95 Me exspectaverunt peccatores ut perderent me; testimonia tua intellexi.
Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.
96 Omnis consummationis vidi finem, latum mandatum tuum nimis.
Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.
97 Mem Quomodo dilexi legem tuam, Domine! tota die meditatio mea est.
MEM O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.
98 Super inimicos meos prudentem me fecisti mandato tuo, quia in æternum mihi est.
Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito.
99 Super omnes docentes me intellexi, quia testimonia tua meditatio mea est.
Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.
100 Super senes intellexi, quia mandata tua quæsivi.
Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe.
101 Ab omni via mala prohibui pedes meos, ut custodiam verba tua.
Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam.
102 A judiciis tuis non declinavi, quia tu legem posuisti mihi.
Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio.
103 Quam dulcia faucibus meis eloquia tua! super mel ori meo.
Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim.
104 A mandatis tuis intellexi; propterea odivi omnem viam iniquitatis.
Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne.
105 Nun Lucerna pedibus meis verbum tuum, et lumen semitis meis.
NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
106 Juravi et statui custodire judicia justitiæ tuæ.
Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke.
107 Humiliatus sum usquequaque, Domine; vivifica me secundum verbum tuum.
U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi.
108 Voluntaria oris mei beneplacita fac, Domine, et judicia tua doce me.
Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim.
109 Anima mea in manibus meis semper, et legem tuam non sum oblitus.
Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
110 Posuerunt peccatores laqueum mihi, et de mandatis tuis non erravi.
Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba.
111 Hæreditate acquisivi testimonia tua in æternum, quia exsultatio cordis mei sunt.
Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.
112 Inclinavi cor meum ad faciendas justificationes tuas in æternum, propter retributionem.
Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja.
113 Samech Iniquos odio habui, et legem tuam dilexi.
SAMEK Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.
114 Adjutor et susceptor meus es tu, et in verbum tuum supersperavi.
Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam.
115 Declinate a me, maligni, et scrutabor mandata Dei mei.
Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga.
116 Suscipe me secundum eloquium tuum, et vivam, et non confundas me ab exspectatione mea.
Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim.
117 Adjuva me, et salvus ero, et meditabor in justificationibus tuis semper.
Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti.
118 Sprevisti omnes discedentes a judiciis tuis, quia injusta cogitatio eorum.
Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova.
119 Prævaricantes reputavi omnes peccatores terræ; ideo dilexi testimonia tua.
K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise.
120 Confige timore tuo carnes meas; a judiciis enim tuis timui.
Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.
121 Ain Feci judicium et justitiam: non tradas me calumniantibus me.
AJIN Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim.
122 Suscipe servum tuum in bonum: non calumnientur me superbi.
Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice!
123 Oculi mei defecerunt in salutare tuum, et in eloquium justitiæ tuæ.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom.
124 Fac cum servo tuo secundum misericordiam tuam, et justificationes tuas doce me.
Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim.
125 Servus tuus sum ego: da mihi intellectum, ut sciam testimonia tua.
Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.
126 Tempus faciendi, Domine: dissipaverunt legem tuam.
Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj.
127 Ideo dilexi mandata tua super aurum et topazion.
Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.
128 Propterea ad omnia mandata tua dirigebar; omnem viam iniquam odio habui.
Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi.
129 Phe Mirabilia testimonia tua: ideo scrutata est ea anima mea.
PE Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja.
130 Declaratio sermonum tuorum illuminat, et intellectum dat parvulis.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.
131 Os meum aperui, et attraxi spiritum: quia mandata tua desiderabam.
Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim.
132 Aspice in me, et miserere mei, secundum judicium diligentium nomen tuum.
Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.
133 Gressus meos dirige secundum eloquium tuum, et non dominetur mei omnis injustitia.
Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome.
134 Redime me a calumniis hominum ut custodiam mandata tua.
Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.
135 Faciem tuam illumina super servum tuum, et doce me justificationes tuas.
Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim!
136 Exitus aquarum deduxerunt oculi mei, quia non custodierunt legem tuam.
Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.
137 Sade Justus es, Domine, et rectum judicium tuum.
SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.
138 Mandasti justitiam testimonia tua, et veritatem tuam nimis.
Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.
139 Tabescere me fecit zelus meus, quia obliti sunt verba tua inimici mei.
Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
140 Ignitum eloquium tuum vehementer, et servus tuus dilexit illud.
Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.
141 Adolescentulus sum ego et contemptus; justificationes tuas non sum oblitus.
Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
142 Justitia tua, justitia in æternum, et lex tua veritas.
Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina.
143 Tribulatio et angustia invenerunt me; mandata tua meditatio mea est.
Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.
144 Æquitas testimonia tua in æternum: intellectum da mihi, et vivam.
Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću.
145 Coph Clamavi in toto corde meo: exaudi me, Domine; justificationes tuas requiram.
KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati.
146 Clamavi ad te; salvum me fac: ut custodiam mandata tua.
K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva.
147 Præveni in maturitate, et clamavi: quia in verba tua supersperavi.
Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam.
148 Prævenerunt oculi mei ad te diluculo, ut meditarer eloquia tua.
Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj.
149 Vocem meam audi secundum misericordiam tuam, Domine, et secundum judicium tuum vivifica me.
Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me.
150 Appropinquaverunt persequentes me iniquitati: a lege autem tua longe facti sunt.
Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.
151 Prope es tu, Domine, et omnes viæ tuæ veritas.
A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
152 Initio cognovi de testimoniis tuis, quia in æternum fundasti ea.
Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.
153 Res Vide humilitatem meam, et eripe me, quia legem tuam non sum oblitus.
REŠ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.
154 Judica judicium meum, et redime me: propter eloquium tuum vivifica me.
Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me!
155 Longe a peccatoribus salus, quia justificationes tuas non exquisierunt.
Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare.
156 Misericordiæ tuæ multæ, Domine; secundum judicium tuum vivifica me.
Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.
157 Multi qui persequuntur me, et tribulant me; a testimoniis tuis non declinavi.
Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.
158 Vidi prævaricantes et tabescebam, quia eloquia tua non custodierunt.
Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju.
159 Vide quoniam mandata tua dilexi, Domine: in misericordia tua vivifica me.
Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me.
160 Principium verborum tuorum veritas; in æternum omnia judicia justitiæ tuæ.
Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje.
161 Sin Principes persecuti sunt me gratis, et a verbis tuis formidavit cor meum.
ŠIN Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.
162 Lætabor ego super eloquia tua, sicut qui invenit spolia multa.
Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena.
163 Iniquitatem odio habui, et abominatus sum, legem autem tuam dilexi.
Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.
164 Septies in die laudem dixi tibi, super judicia justitiæ tuæ.
Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.
165 Pax multa diligentibus legem tuam, et non est illis scandalum.
Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.
166 Exspectabam salutare tuum, Domine, et mandata tua dilexi.
Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam.
167 Custodivit anima mea testimonia tua, et dilexit ea vehementer.
Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma.
168 Servavi mandata tua et testimonia tua, quia omnes viæ meæ in conspectu tuo.
Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom.
169 Tau Appropinquet deprecatio mea in conspectu tuo, Domine; juxta eloquium tuum da mihi intellectum.
TAU Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli.
170 Intret postulatio mea in conspectu tuo; secundum eloquium tuum eripe me.
Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi.
171 Eructabunt labia mea hymnum, cum docueris me justificationes tuas.
Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim.
172 Pronuntiabit lingua mea eloquium tuum, quia omnia mandata tua æquitas.
Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.
173 Fiat manus tua ut salvet me, quoniam mandata tua elegi.
Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe.
174 Concupivi salutare tuum, Domine, et lex tua meditatio mea est.
Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu.
175 Vivet anima mea, et laudabit te, et judicia tua adjuvabunt me.
Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!
176 Erravi sicut ovis quæ periit: quære servum tuum, quia mandata tua non sum oblitus.]
K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
