Lucam 22
1 Appropinquabat autem dies festus azymorum, qui dicitur Pascha:
Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2 et quærebant principes sacerdotum, et scribæ, quomodo Jesum interficerent: timebant vero plebem.
I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3 Intravit autem Satanas in Judam, qui cognominabatur Iscariotes, unum de duodecim:
A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4 et abiit, et locutus est cum principibus sacerdotum, et magistratibus, quemadmodum illum traderet eis.
I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
5 Et gavisi sunt, et pacti sunt pecuniam illi dare.
I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6 Et spopondit, et quærebat opportunitatem ut traderet illum sine turbis.
I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7 Venit autem dies azymorum, in qua necesse erat occidi pascha.
A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8 Et misit Petrum et Joannem, dicens: Euntes parate nobis pascha, ut manducemus.
I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9 At illi dixerunt: Ubi vis paremus?
A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
10 Et dixit ad eos: Ecce introëuntibus vobis in civitatem occurret vobis homo quidam amphoram aquæ portans: sequimini eum in domum, in quam intrat,
A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
11 et dicetis patrifamilias domus: Dicit tibi Magister: Ubi est diversorium, ubi pascha cum discipulis meis manducem?
I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
12 Et ipse ostendet vobis cœnaculum magnum stratum, et ibi parate.
I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13 Euntes autem invenerunt sicut dixit illis, et paraverunt pascha.
A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14 Et cum facta esset hora, discubuit, et duodecim apostoli cum eo.
I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15 Et ait illis: Desiderio desideravi hoc pascha manducare vobiscum, antequam patiar.
I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16 Dico enim vobis, quia ex hoc non manducabo illud, donec impleatur in regno Dei.
Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17 Et accepto calice gratias egit, et dixit: Accipite, et dividite inter vos.
I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
18 Dico enim vobis quod non bibam de generatione vitis donec regnum Dei veniat.
Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
19 Et accepto pane gratias egit, et fregit, et dedit eis, dicens: Hoc est corpus meum, quod pro vobis datur: hoc facite in meam commemorationem.
I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
20 Similiter et calicem, postquam cœnavit, dicens: Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur.
A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21 Verumtamen ecce manus tradentis me, mecum est in mensa.
Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22 Et quidem Filius hominis, secundum quod definitum est, vadit: verumtamen væ homini illi per quem tradetur.
I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
23 Et ipsi cœperunt quærere inter se quis esset ex eis qui hoc facturus esset.
I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
24 Facta est autem et contentio inter eos, quis eorum videretur esse major.
A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
25 Dixit autem eis: Reges gentium dominantur eorum: et qui potestatem habent super eos, benefici vocantur.
A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
26 Vos autem non sic: sed qui major est in vobis, fiat sicut minor: et qui præcessor est, sicut ministrator.
Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
27 Nam quis major est, qui recumbit, an qui ministrat? nonne qui recumbit? Ego autem in medio vestrum sum, sicut qui ministrat:
Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
28 vos autem estis, qui permansistis mecum in tentationibus meis.
A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29 Et ego dispono vobis sicut disposuit mihi Pater meus regnum,
I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
30 ut edatis et bibatis super mensam meam in regno meo, et sedeatis super thronos judicantes duodecim tribus Israël.
Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
31 Ait autem Dominus: Simon, Simon, ecce Satanas expetivit vos ut cribraret sicut triticum:
Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
32 ego autem rogavi pro te ut non deficiat fides tua: et tu aliquando conversus, confirma fratres tuos.
A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
33 Qui dixit ei: Domine, tecum paratus sum et in carcerem et in mortem ire.
A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
34 At ille dixit: Dico tibi, Petre, non cantabit hodie gallus, donec ter abneges nosse me. Et dixit eis:
A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
35 Quando misi vos sine sacculo, et pera, et calceamentis, numquid aliquid defuit vobis?
I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
36 At illi dixerunt: Nihil. Dixit ergo eis: Sed nunc qui habet sacculum, tollat; similiter et peram: et qui non habet, vendat tunicam suam et emat gladium.
A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37 Dico enim vobis, quoniam adhuc hoc quod scriptum est, oportet impleri in me: Et cum iniquis deputatus est. Etenim ea quæ sunt de me finem habent.
Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
38 At illi dixerunt: Domine, ecce duo gladii hic. At ille dixit eis: Satis est.
A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
39 Et egressus ibat secundum consuetudinem in monte Olivarum. Secuti sunt autem illum et discipuli.
I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
40 Et cum pervenisset ad locum, dixit illis: Orate ne intretis in tentationem.
A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
41 Et ipse avulsus est ab eis quantum jactus est lapidis: et positis genibus orabat,
I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
42 dicens: Pater, si vis, transfer calicem istum a me: verumtamen non mea voluntas, sed tua fiat.
Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
43 Apparuit autem illi angelus de cælo, confortans eum. Et factus in agonia, prolixius orabat.
A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
44 Et factus est sudor ejus sicut guttæ sanguinis decurrentis in terram.
I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
45 Et cum surrexisset ab oratione et venisset ad discipulos suos, invenit eos dormientes præ tristitia.
I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
46 Et ait illis: Quid dormitis? surgite, orate, ne intretis in tentationem.
I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
47 Adhuc eo loquente, ecce turba: et qui vocabatur Judas, unus de duodecim, antecedebat eos, et appropinquavit Jesu ut oscularetur eum.
Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.
48 Jesus autem dixit illi: Juda, osculo Filium hominis tradis?
A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?
49 Videntes autem hi qui circa ipsum erant, quod futurum erat, dixerunt ei: Domine, si percutimus in gladio?
A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
50 Et percussit unus ex illis servum principis sacerdotum, et amputavit auriculam ejus dexteram.
I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.
51 Respondens autem Jesus, ait: Sinite usque huc. Et cum tetigisset auriculam ejus, sanavit eum.
A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
52 Dixit autem Jesus ad eos qui venerant ad se principes sacerdotum, et magistratus templi, et seniores: Quasi ad latronem existis cum gladiis et fustibus?
A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?
53 Cum quotidie vobiscum fuerim in templo, non extendistis manus in me: sed hæc est hora vestra, et potestas tenebrarum.
Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.
54 Comprehendentes autem eum, duxerunt ad domum principis sacerdotum: Petrus vero sequebatur a longe.
A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.
55 Accenso autem igne in medio atrii et circumsedentibus illis, erat Petrus in medio eorum.
A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.
56 Quem cum vidisset ancilla quædam sedentem ad lumen, et eum fuisset intuita, dixit: Et hic cum illo erat.
Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.
57 At ille negavit eum, dicens: Mulier, non novi illum.
A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.
58 Et post pusillum alius videns eum, dixit: Et tu de illis es. Petrus vero ait: O homo, non sum.
I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.
59 Et intervallo facto quasi horæ unius, alius quidam affirmabat, dicens: Vere et hic cum illo erat: nam et Galilæus est.
I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
60 Et ait Petrus: Homo, nescio quid dicis. Et continuo, adhuc illo loquente, cantavit gallus.
A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
61 Et conversus Dominus respexit Petrum, et recordatus est Petrus verbi Domini, sicut dixerat: Quia priusquam gallus cantet, ter me negabis.
I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.
62 Et egressus foras Petrus flevit amare.
I izišavši napolje plaka gorko.
63 Et viri qui tenebant illum, illudebant ei, cædentes.
A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64 Et velaverunt eum, et percutiebant faciem ejus: et interrogabant eum, dicentes: Prophetiza, quis est, qui te percussit?
I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?
65 Et alia multa blasphemantes dicebant in eum.
I druge mnoge hule govorahu na nj.
66 Et ut factus est dies, convenerunt seniores plebis, et principes sacerdotum, et scribæ, et duxerunt illum in concilium suum, dicentes: Si tu es Christus, dic nobis.
I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
67 Et ait illis: Si vobis dixero, non credetis mihi:
Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.
68 si autem et interrogavero, non respondebitis mihi, neque dimittetis.
A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.
69 Ex hoc autem erit Filius hominis sedens a dextris virtutis Dei.
Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.
70 Dixerunt autem omnes: Tu ergo es Filius Dei? Qui ait: Vos dicitis, quia ego sum.
Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.
71 At illi dixerunt: Quid adhuc desideramus testimonium? ipsi enim audivimus de ore ejus.
A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.
